Wednesday, 16 January 2013
Januar je na polovini
Dobih komentar na blogu da li sam ziv ? Jesam, ziv sam, mada bih volio da sam zivlji. Hiberniram. U redu je sve, daleko od idealnog, ali, to je valjda zivot, konstanta, bez obzira na meridijane. Kad me vec ljudi spominju ili u sjecanju nose, red je onda da se oglasim, napisem recenica par i trgnem iz ovog letargicnog stanja.
Prosli su bozici, Nove godine, rasprodaje koje to nisu, praznici, neradni dani i ostale frtutme. I uvijek u tom periodu covjek misli da ce se malo odmoriti, presabrati i promijeniti neke stvari, navike, sto mu ne stimaju ili ga tiste. Uvijek nekako u tom periodu covjek misli da ce donjeti odluke od znacaja na koje je cekao, eto, bas kraj godine da bi to i ucinio. Jah.
U medjuvremenu dodje jedna prehlada, pa blaga gripa, pa suhi, hronicni, kasalj koji ne prolazi i sve kontas, to je normalno, sto razbijas glavu razmisljanjem . I onda prodje deset dana i moras se vratit na posao od kojeg ti se guzne dlake kostrijese, a nisi fizicki oporavljen, a da ne govoirm da ti je duh davno razvaljen i da ti malo fali da u konflikt udjes. I nakraju, sa crijevama se mucis odnosno stolicom, hoce, nece, mora, daj, povuci, potegni, jebem ti ljudsko tijelo, vazda mu nesto fali.
I onda jos malo dodanog stresa na poslu, atmosfera ko u hali, pa onda i bracna druzica sa istim problemima, ako ne i gorim, pa i ovo vrijeme zimsko kad su jutra bez svijetla, dani kratki bez sunca, kad energije nemas ni iz glave. I tako se to sve sastavi, okrenes se, bacis pogled na kalendar i vec je januar na polovini.
I neka je. Nisam si zadao niti jednu rezoluciju tako da ga i ne pratim niti me zarezuje. Volio bih da sam zadovoljniji, ali, ne mogu protiv vjetrenjaca i misli sto me zarobiti znaju. A te nas misli kreiraju, igraju nasim raspolozenjem, mezete. I ko za inat, umjesto da nadjes neki video koji ti podize spirite i tjera misli sejtanske, neki drugi video klip ti se ukaze sam, kliknes na njega, pogledas do kraja i pronadjes sebe u istom. I onda ne znas je li ti drago ili nije ?
Prosli su bozici, Nove godine, rasprodaje koje to nisu, praznici, neradni dani i ostale frtutme. I uvijek u tom periodu covjek misli da ce se malo odmoriti, presabrati i promijeniti neke stvari, navike, sto mu ne stimaju ili ga tiste. Uvijek nekako u tom periodu covjek misli da ce donjeti odluke od znacaja na koje je cekao, eto, bas kraj godine da bi to i ucinio. Jah.
U medjuvremenu dodje jedna prehlada, pa blaga gripa, pa suhi, hronicni, kasalj koji ne prolazi i sve kontas, to je normalno, sto razbijas glavu razmisljanjem . I onda prodje deset dana i moras se vratit na posao od kojeg ti se guzne dlake kostrijese, a nisi fizicki oporavljen, a da ne govoirm da ti je duh davno razvaljen i da ti malo fali da u konflikt udjes. I nakraju, sa crijevama se mucis odnosno stolicom, hoce, nece, mora, daj, povuci, potegni, jebem ti ljudsko tijelo, vazda mu nesto fali.
I onda jos malo dodanog stresa na poslu, atmosfera ko u hali, pa onda i bracna druzica sa istim problemima, ako ne i gorim, pa i ovo vrijeme zimsko kad su jutra bez svijetla, dani kratki bez sunca, kad energije nemas ni iz glave. I tako se to sve sastavi, okrenes se, bacis pogled na kalendar i vec je januar na polovini.
I neka je. Nisam si zadao niti jednu rezoluciju tako da ga i ne pratim niti me zarezuje. Volio bih da sam zadovoljniji, ali, ne mogu protiv vjetrenjaca i misli sto me zarobiti znaju. A te nas misli kreiraju, igraju nasim raspolozenjem, mezete. I ko za inat, umjesto da nadjes neki video koji ti podize spirite i tjera misli sejtanske, neki drugi video klip ti se ukaze sam, kliknes na njega, pogledas do kraja i pronadjes sebe u istom. I onda ne znas je li ti drago ili nije ?
Subscribe to:
Posts (Atom)