RHCP
http://www.youtube.com/watch?v=f7iiF8U6y_U&mode=related&search=
Monday 30 April 2007
Pitanje dana
Gdje cete za Prvi maj ?
Jeste li vec negdje otisli ili se spremate? Pogadjam, oni koji imaju i do Jadrana se spuste, oni koji imaju manje, za ice i pice, uvijek se nadje . Vazda tako bilo. Prvi je maj. Jedan on najljepsih praznika, vrijeme kada sve probehara, kada dodju topliji dani, kada se sastavi par neradnih dana, kada se skupi drustvo, uz gajbe piva, suplju pricu, pjesmu i miris rostilja.
Nema takvog praznika ovdje. Samo stidljivo pominjanje na vijestima, nesto u fazonu, cestitamo medjunarodni praznik rada, i to bi bilo sve. Nema rostiljanja, nema zajebancije. Neki drugi praznici se slave. Sutra se radi...
Jeste li vec negdje otisli ili se spremate? Pogadjam, oni koji imaju i do Jadrana se spuste, oni koji imaju manje, za ice i pice, uvijek se nadje . Vazda tako bilo. Prvi je maj. Jedan on najljepsih praznika, vrijeme kada sve probehara, kada dodju topliji dani, kada se sastavi par neradnih dana, kada se skupi drustvo, uz gajbe piva, suplju pricu, pjesmu i miris rostilja.
Nema takvog praznika ovdje. Samo stidljivo pominjanje na vijestima, nesto u fazonu, cestitamo medjunarodni praznik rada, i to bi bilo sve. Nema rostiljanja, nema zajebancije. Neki drugi praznici se slave. Sutra se radi...
Sunday 29 April 2007
Policija treninra strogocu
Sinoc me zaustavio motorizovani policajac. Visok, jak, sa bijelim sljemom, suncanim cvikama i zajebanim pogledom. Isto onaj iz Policijske Akadmije, onaj krelac sto je zaludjen oruzjem.
Vozim ti ja tako, kad vidim u retrovizoru meni neko mase da se zaustavim, da skrenem u sporednu ulicu. Inace, ja sam po prirodi mali panicar, tako da kad se nadjem u situaciji koju ne ocekujem, potezi su mi cudni, da ne kazem smotani, te sam skoro udario parkirana kola skrecuci. Ali, sta sam uradio, da me policija zaustavalja? Nemoj me samo nista pitat o autu, to je za mene prevozno sredstvo od tacke A do tacke B, nista vise ja ne znam. Malo me je i sramota, al' sta cu kad sam covjek rijeci, a ne mehanike. Nisam niti kriminalac, narkoman jos manje. Lojalan sam gradjanin adoptirane mi drzave, koji stoicki hamali i placa poreze. Sta je bilo?
"Vozacku, molim"
"Evo je"
"Znas da ti je osiguranje isteklo prije cetiri mjeseca?"
"Nije, evo papiri, sve uredno, osiguranje produzeno"
"A gdje ti je naljepnica na tablici da si produzio?"
A tu smo znaci. Zaboravio sam da zamjenim tag (valjda se na nasem tako kazem naljepnica, nije etiketa) koja pokazuje mjesec do kada je osiguranje vazece. A on, nekako snimio i zaustavio me.
Vidim ja njega, krkanskog je oblika, spreman je da mi odrzi predavanje i rokne kaznu, a ja poznavajuci psihologiju tu, mijenjam tatiku, snizavam glas, podvladjujem, postajem ljubazan pravo.
"Upravu ste gospodine, moja greska, neoprostivo..."
"Znas li ti kolika je kazna za ovakav prekrsaj?"
"Ne znam, mora da je visoka, zasluzujem je"
"Dobro, stavi naljepnicu i drugi put pazi"
"Hvala, gospodine"
Joj, supacke price, ali pali. Ne dobih ja kaznu, njegov ego nahranjen je, vukovi siti, ovce na broju... Bil' tako prosao i kod nas?
Vozim ti ja tako, kad vidim u retrovizoru meni neko mase da se zaustavim, da skrenem u sporednu ulicu. Inace, ja sam po prirodi mali panicar, tako da kad se nadjem u situaciji koju ne ocekujem, potezi su mi cudni, da ne kazem smotani, te sam skoro udario parkirana kola skrecuci. Ali, sta sam uradio, da me policija zaustavalja? Nemoj me samo nista pitat o autu, to je za mene prevozno sredstvo od tacke A do tacke B, nista vise ja ne znam. Malo me je i sramota, al' sta cu kad sam covjek rijeci, a ne mehanike. Nisam niti kriminalac, narkoman jos manje. Lojalan sam gradjanin adoptirane mi drzave, koji stoicki hamali i placa poreze. Sta je bilo?
"Vozacku, molim"
"Evo je"
"Znas da ti je osiguranje isteklo prije cetiri mjeseca?"
"Nije, evo papiri, sve uredno, osiguranje produzeno"
"A gdje ti je naljepnica na tablici da si produzio?"
A tu smo znaci. Zaboravio sam da zamjenim tag (valjda se na nasem tako kazem naljepnica, nije etiketa) koja pokazuje mjesec do kada je osiguranje vazece. A on, nekako snimio i zaustavio me.
Vidim ja njega, krkanskog je oblika, spreman je da mi odrzi predavanje i rokne kaznu, a ja poznavajuci psihologiju tu, mijenjam tatiku, snizavam glas, podvladjujem, postajem ljubazan pravo.
"Upravu ste gospodine, moja greska, neoprostivo..."
"Znas li ti kolika je kazna za ovakav prekrsaj?"
"Ne znam, mora da je visoka, zasluzujem je"
"Dobro, stavi naljepnicu i drugi put pazi"
"Hvala, gospodine"
Joj, supacke price, ali pali. Ne dobih ja kaznu, njegov ego nahranjen je, vukovi siti, ovce na broju... Bil' tako prosao i kod nas?
Malo o politici...V
IVICA RACAN
Sinoc je u Zagrebu, nakon kratke i teske borbe sa opakom bolescu, preminuo Ivica Racan, dugogodisnji predsjednik hrvatskog SDP-a i bivsi premijer Hrvatske.
Bio je jedan od rijetkih politicara, koji je od raspada bivse drzave i sprovedbe visestranacnih izbora, aktivan na hrvatskoj ( i siroj) politickoj sceni . Sjecam se da je njegov ulazak u istoriju obiljezen 90-te, neslaganjem, a kasnije i napustanjem zadnje sjednice kongresa komunista tadasnje drzave. Vec sljedece godine raspisuje prve poslijeratne izbora, njegova stranka gubi , dolazi nova, mirno predaje vlast. Mnogi ga osporavaju, ali cinjenica je da je on jedan od najzasluznijih sto je uopste doslo do mirnih demokratskih promjena onoga vremena i daljneg razvijanja novonastale drzave.
Bio je samozatajan, ne pretjerano medijski eksponiran, nije imao gafove, po kojima si ga pamtio, rijeci su mu bile odmjerene. Igrao je dobro tenis. Pozdrav velikom covjeku i borcu. Pocivaj u miru.
Sinoc je u Zagrebu, nakon kratke i teske borbe sa opakom bolescu, preminuo Ivica Racan, dugogodisnji predsjednik hrvatskog SDP-a i bivsi premijer Hrvatske.
Bio je jedan od rijetkih politicara, koji je od raspada bivse drzave i sprovedbe visestranacnih izbora, aktivan na hrvatskoj ( i siroj) politickoj sceni . Sjecam se da je njegov ulazak u istoriju obiljezen 90-te, neslaganjem, a kasnije i napustanjem zadnje sjednice kongresa komunista tadasnje drzave. Vec sljedece godine raspisuje prve poslijeratne izbora, njegova stranka gubi , dolazi nova, mirno predaje vlast. Mnogi ga osporavaju, ali cinjenica je da je on jedan od najzasluznijih sto je uopste doslo do mirnih demokratskih promjena onoga vremena i daljneg razvijanja novonastale drzave.
Bio je samozatajan, ne pretjerano medijski eksponiran, nije imao gafove, po kojima si ga pamtio, rijeci su mu bile odmjerene. Igrao je dobro tenis. Pozdrav velikom covjeku i borcu. Pocivaj u miru.
Saturday 28 April 2007
Intermezzo...XIX
NAPOLEON DYNAMITE II
Uncle Rico: Kip, I reckon... you know a lot about... cyberspace? You ever come across anything... like time travel?
Kip: Easy, I've already looked into it for myself.
Uncle Rico: Right on... right on.
http://www.youtube.com/watch?v=LjtlCOKUMNc&mode=related&search=
Uncle Rico: Kip, I reckon... you know a lot about... cyberspace? You ever come across anything... like time travel?
Kip: Easy, I've already looked into it for myself.
Uncle Rico: Right on... right on.
http://www.youtube.com/watch?v=LjtlCOKUMNc&mode=related&search=
Thursday 26 April 2007
Kruna
Sinoc sam morao kod zubara. Klima mi se kruna iliti navlaka, na jednom od prednjih zuba. Rekoh sebi, preventive radi, zakazi pregled. Dodjoh ja kod zubara, pruzam se na stolicu duzinom cijelom. Ona gleda, pipa, mase glavom u negodovanju.
"Problem je sto nije dovoljno labava da je skinem. Bojim da ne povrijedim nerv i krunu do nje", rijeci su njene.
"Pa, sta cemo sad?"
"Nista, moramo cekati dok sama ne spadne"
"Znaci, hodat cu sa klimavom krunom na zubu?"
"Nazalost"
"Dobro, a sta ako se desi da ne osjetim...ne znam...mogu je progutati...biti na WC-u...pa i tog belaja?"
"Malo jeste neugodno, ali ako dodje to toga , slobodno je izvadite iz stolice i donesite nama".
Drugim rijecima, iscupaj krunu iz solje klozetske i mi cemo ti ponovo u usta vratiti?! Ja objasnjenja i govana.
Gledam ja zubarku, pipam jezikom krunu, crven sam u licu od muke, tresem se ko puding. Ne znam koga bih prije razvalio, nju ili krunu.
I sad cu ja hodat sa labavom krunom (iliti navlakom) u ustima i pazit da ne zagrizem nista, pazit da se ne nasmijem presiroko, pazit ovo, pazit na ono, dok ona sama sa zuba ne ispadne? Stomatologijo, nauko si cudna.
"Problem je sto nije dovoljno labava da je skinem. Bojim da ne povrijedim nerv i krunu do nje", rijeci su njene.
"Pa, sta cemo sad?"
"Nista, moramo cekati dok sama ne spadne"
"Znaci, hodat cu sa klimavom krunom na zubu?"
"Nazalost"
"Dobro, a sta ako se desi da ne osjetim...ne znam...mogu je progutati...biti na WC-u...pa i tog belaja?"
"Malo jeste neugodno, ali ako dodje to toga , slobodno je izvadite iz stolice i donesite nama".
Drugim rijecima, iscupaj krunu iz solje klozetske i mi cemo ti ponovo u usta vratiti?! Ja objasnjenja i govana.
Gledam ja zubarku, pipam jezikom krunu, crven sam u licu od muke, tresem se ko puding. Ne znam koga bih prije razvalio, nju ili krunu.
I sad cu ja hodat sa labavom krunom (iliti navlakom) u ustima i pazit da ne zagrizem nista, pazit da se ne nasmijem presiroko, pazit ovo, pazit na ono, dok ona sama sa zuba ne ispadne? Stomatologijo, nauko si cudna.
Wednesday 25 April 2007
Rodjendan
Godine sluze da prolaze, a rodjendani da te podsjete koliko ih imas . Neki ga slave , neki ne. Danas je rodjendan mog starijeg brata. Dvije je godine razlike medju nama Ovo je prica o sjecanju na dragi lik i jedno djetinjstvo.
Uvijek je bio hiperaktivan, nikad miran. Volio je istrazivat, otkrivat, biti ispred drugih, misliti unaprijed. Pricao je brzo, mahao sirom otvorenim rukama. Gotivio je skupe suncane cvike, “Gavrilovic” hrenovke, tekstove Atomskog Sklonista. Osmijeh mu je bio sirok.
Znao je i nestasluke razne da cini. Jednom prilikom probio je krov na vrhu susjedne zgrade, sa vjernim mu jaranom Kojom, izazivajuci osudu roditelja i gnjev prenerazenih stanara. Samo je zelio novu antenu da stavi i njihov zivot ucini boljim. Javnost nije prihvatila njegovo obrazlozenje.
Drugom prilikom ukrao je bakin novi bickl i otisao u pravcu nepoznatom. Potezi njegovi bili su neocekivani. Svi su bili ljuti, pitali se glasno “Gdje je?”, jedino je baka, iskreno i sa strahom, brinula da biciklu nista ne bude. Samo je htio da ga malo provoza.
Trecom prilikom (kao sto se vidi, prilika je bilo dosta), na prvi dan obiteljskog odmora, veselo je skocio na glavu u more jadransko, izronio iz istog sa meduzom na celu. Ljudi su ga gledali u cudu, roditelji, bas i ne. Samo je htio da bude prvi. Da li sam spomenuo da je hiperaktivnost njegovo drugo ime?
I zrelost mu je nestasna bila. Znao je naglo trznuti se u krevetu, prenuti u snu, okrenuti se licem prema zidu sobe i nevidljivom kredom nove formule iz matematike i fizike rjesavati. Mislim da znam zasto nisam ljubitelj horror filma.
Aha, ovo je prica o rodjendanu, prolaznosti vremena i znacenju njegovom. Moram stati, jer ovako bih mogao do sutra. A sutra, novi je dan, zato jos jednom, buraz sretan ti rodjendan.
Uvijek je bio hiperaktivan, nikad miran. Volio je istrazivat, otkrivat, biti ispred drugih, misliti unaprijed. Pricao je brzo, mahao sirom otvorenim rukama. Gotivio je skupe suncane cvike, “Gavrilovic” hrenovke, tekstove Atomskog Sklonista. Osmijeh mu je bio sirok.
Znao je i nestasluke razne da cini. Jednom prilikom probio je krov na vrhu susjedne zgrade, sa vjernim mu jaranom Kojom, izazivajuci osudu roditelja i gnjev prenerazenih stanara. Samo je zelio novu antenu da stavi i njihov zivot ucini boljim. Javnost nije prihvatila njegovo obrazlozenje.
Drugom prilikom ukrao je bakin novi bickl i otisao u pravcu nepoznatom. Potezi njegovi bili su neocekivani. Svi su bili ljuti, pitali se glasno “Gdje je?”, jedino je baka, iskreno i sa strahom, brinula da biciklu nista ne bude. Samo je htio da ga malo provoza.
Trecom prilikom (kao sto se vidi, prilika je bilo dosta), na prvi dan obiteljskog odmora, veselo je skocio na glavu u more jadransko, izronio iz istog sa meduzom na celu. Ljudi su ga gledali u cudu, roditelji, bas i ne. Samo je htio da bude prvi. Da li sam spomenuo da je hiperaktivnost njegovo drugo ime?
I zrelost mu je nestasna bila. Znao je naglo trznuti se u krevetu, prenuti u snu, okrenuti se licem prema zidu sobe i nevidljivom kredom nove formule iz matematike i fizike rjesavati. Mislim da znam zasto nisam ljubitelj horror filma.
Aha, ovo je prica o rodjendanu, prolaznosti vremena i znacenju njegovom. Moram stati, jer ovako bih mogao do sutra. A sutra, novi je dan, zato jos jednom, buraz sretan ti rodjendan.
Radio
Uz televizor i gramofon, navazniji kucanski aparat, u duhovnoj izgradnji adolescenta osamdesetih, bijase radio. Bilo ih je raznih, glomaznih i malih, sa dobrim prijemom i bez njega, starog i modernog dizajna. Bili su neizostavni detalj svakog domacinstva.
Naseg se ne sjecam imena, ali izgled dobro pamtim. Tamnosmedji, sa gramofonom na vrhu. Malo radio, malo ploce, malo vijesti, vremenska prognoza i izvjestaji sa fudbalskih utakmica. Malo Atomci, Sergio Blazic i upozorenje roditelja da ton nije preglasan.
Uglavnom, slusao si dvije, u vrh glave, tri radio stanice ili programa. Namjestao si kazaljku na odabrane stanice, imao favorite svoje, revnosno pratio tebi drage emisije.
Radio se vecinom slusao sam, u sobi, kada roditelji nisu kod kuce ili barem blizu njega. Da ne pomjeraju tvoje stanice, a i da ne smetate jedan drugom.
Jedna od najvaznijih radio-emisija, koju pamtim i za koju sam cekao subotnja jutra, bio je Primus legendarnog Bore Kontica, drugi program radio-Sarajeva. Tu su se skupljali sarajevske studenti i ostala raja. Boro ih je pustao da provaljaju (na veliku srecu moju), da govore jezikom ulice, da govore kao ja. Boro im je dao slobodu izrazaja.
Primus je bio kulturoloski kamen temeljac za nadolazece Nadrealiste.
Sto se tice muzike, vijesti, politickih zbivanja i gibanja, Omladinski Program , II program radio-Sarajeva, bio je svojevrsna preteca danasnjeg interneta odnosno foruma. Uredjivan od strane mladjih novinara, zeljnih promjena na ucmaloj radio i kulturoloskoj sceni, bio je svijetlo u polumraku nadolazeceg nacionalizma. Pratile su se politicke emisije Nevena Andjelica i Mladena Sancanina, slusao izbor muzike Ilke “Hash” Culica, smijalo zajebanciji Sase Savica .
Ipak, za moje prve korake i kasnije muzicko formiranje, zasluzan je radio-Zagreb, II program i emisija “Po Vasem Izboru”. Tu sam nestrpljivo cekao cetvrtak, 12:15 pm, uvod, malo price i duboki muski glas:”Po Vasem izboru cetvrtkom, II program radio-Zagreba, britanski bend The Cult i njihov album iz tisucu devesto osamdeset i sedme, ”Electric”. Moje je ime Ante Batinovic".
I onda ja sve to ponovim na glas, onako, za sebe, pojacam radio, zavrtim glavom i nevidljivim vratom gitare. Sve ostalo su finese.
Naseg se ne sjecam imena, ali izgled dobro pamtim. Tamnosmedji, sa gramofonom na vrhu. Malo radio, malo ploce, malo vijesti, vremenska prognoza i izvjestaji sa fudbalskih utakmica. Malo Atomci, Sergio Blazic i upozorenje roditelja da ton nije preglasan.
Uglavnom, slusao si dvije, u vrh glave, tri radio stanice ili programa. Namjestao si kazaljku na odabrane stanice, imao favorite svoje, revnosno pratio tebi drage emisije.
Radio se vecinom slusao sam, u sobi, kada roditelji nisu kod kuce ili barem blizu njega. Da ne pomjeraju tvoje stanice, a i da ne smetate jedan drugom.
Jedna od najvaznijih radio-emisija, koju pamtim i za koju sam cekao subotnja jutra, bio je Primus legendarnog Bore Kontica, drugi program radio-Sarajeva. Tu su se skupljali sarajevske studenti i ostala raja. Boro ih je pustao da provaljaju (na veliku srecu moju), da govore jezikom ulice, da govore kao ja. Boro im je dao slobodu izrazaja.
Primus je bio kulturoloski kamen temeljac za nadolazece Nadrealiste.
Sto se tice muzike, vijesti, politickih zbivanja i gibanja, Omladinski Program , II program radio-Sarajeva, bio je svojevrsna preteca danasnjeg interneta odnosno foruma. Uredjivan od strane mladjih novinara, zeljnih promjena na ucmaloj radio i kulturoloskoj sceni, bio je svijetlo u polumraku nadolazeceg nacionalizma. Pratile su se politicke emisije Nevena Andjelica i Mladena Sancanina, slusao izbor muzike Ilke “Hash” Culica, smijalo zajebanciji Sase Savica .
Ipak, za moje prve korake i kasnije muzicko formiranje, zasluzan je radio-Zagreb, II program i emisija “Po Vasem Izboru”. Tu sam nestrpljivo cekao cetvrtak, 12:15 pm, uvod, malo price i duboki muski glas:”Po Vasem izboru cetvrtkom, II program radio-Zagreba, britanski bend The Cult i njihov album iz tisucu devesto osamdeset i sedme, ”Electric”. Moje je ime Ante Batinovic".
I onda ja sve to ponovim na glas, onako, za sebe, pojacam radio, zavrtim glavom i nevidljivim vratom gitare. Sve ostalo su finese.
Monday 23 April 2007
Jack Daniels
Jack Daniels je bio zestoko pice, zestokih momaka, zescih manira i iste takve muzike. Jack Daniels je bio viski. Imaginarni simbol zapada, onog pravog, otvorenog, drustvenim normama nesputanog, duhom sirokog, dobrim koncertima ispunjenog. Zapada o komu smo mastali. Jack je Daniels imao lijepo ime i jos ljepsi oblik flase. Mirisao je na sume Kentakija, narandzinu koru i mladalacke iluzije.
Nije se mogao tako lako nabaviti. Nije ga bilo na policama nasih oskudnih supermarketa koji su samo nosili taj superlativ u imenu svom. Zbog navedenog, bio poseban. Skup, magican, nedostupan.
Polako, skoro neprimjetno, poceli su otvarati duty free shopovi, bljestave radnje natrpane stranim cigaretama, parfemima, i naravno, zestokim picima. Vecinom su radile dobre koke, uvijek nasmijane i neprirodno ljubazne. Osjecaj zapada bio upotpunjen. Lazni sjaj i poroci na jednom mjestu. Sitnim koracima hitali smo ka njemu...zapadu.
Prilikom jednom, dobih ga na poklon. Zapremina sadrzaja, nesto manja od litar. Donio mi ga brat iz Splita. Naravno, kupljen u duty free shopu. Zasjao je Jack Daniels u sobi mojoj. Postadoh zestok momak, zescih manira, i iste takve muzike. Zapad je bio u mojim rukama, a nisam cak iz sobe trebao da idem.
Cujem zvono. Neko je na vratima. Otvaram, a ono, jaran moj. Prototip bosanskog tinejdzera na hormonalnom putu prema zreloscu. Sitan, zilav, kusa malo kad prica. Sminkeri ga nerviraju pravo.
Lafo, samo malo navratio, a znam garant da je cuo od nekoga da imam Jacka zasnjiranog. Pod miskom mu dvije ploce Judas Priesta, na licu seretski osmijeh i pitanje sto slijedi.
“Cujem, ima se Jack Daniels?”
“ Ima se”
“Pa, moze se i gosta malo ponudit, jelde?”
“Moze se”
“Evo, donio sam ti neke ploce”
“Ne slusam Judas”
“Eto sad, ne slusa Judase, a Jack Daniels se pije”
“Nikad ih nisam slusao”
“Jah, ti to nesto posebno”
“Nisam, al’ njih ne mogu”
“De ba, dosta suplje. Izvadi Jacka da mu vrat zavrnemo”
Uz svestranu pomoc mog jarana, nestade Jack Danielsa za dva dana. Zajedno s njim, nestadose slike zapada i mladalacke iluzije u njima. Ostadosmo ja i on, i prica o viskiju mirisa narandzine kore.
Nije se mogao tako lako nabaviti. Nije ga bilo na policama nasih oskudnih supermarketa koji su samo nosili taj superlativ u imenu svom. Zbog navedenog, bio poseban. Skup, magican, nedostupan.
Polako, skoro neprimjetno, poceli su otvarati duty free shopovi, bljestave radnje natrpane stranim cigaretama, parfemima, i naravno, zestokim picima. Vecinom su radile dobre koke, uvijek nasmijane i neprirodno ljubazne. Osjecaj zapada bio upotpunjen. Lazni sjaj i poroci na jednom mjestu. Sitnim koracima hitali smo ka njemu...zapadu.
Prilikom jednom, dobih ga na poklon. Zapremina sadrzaja, nesto manja od litar. Donio mi ga brat iz Splita. Naravno, kupljen u duty free shopu. Zasjao je Jack Daniels u sobi mojoj. Postadoh zestok momak, zescih manira, i iste takve muzike. Zapad je bio u mojim rukama, a nisam cak iz sobe trebao da idem.
Cujem zvono. Neko je na vratima. Otvaram, a ono, jaran moj. Prototip bosanskog tinejdzera na hormonalnom putu prema zreloscu. Sitan, zilav, kusa malo kad prica. Sminkeri ga nerviraju pravo.
Lafo, samo malo navratio, a znam garant da je cuo od nekoga da imam Jacka zasnjiranog. Pod miskom mu dvije ploce Judas Priesta, na licu seretski osmijeh i pitanje sto slijedi.
“Cujem, ima se Jack Daniels?”
“ Ima se”
“Pa, moze se i gosta malo ponudit, jelde?”
“Moze se”
“Evo, donio sam ti neke ploce”
“Ne slusam Judas”
“Eto sad, ne slusa Judase, a Jack Daniels se pije”
“Nikad ih nisam slusao”
“Jah, ti to nesto posebno”
“Nisam, al’ njih ne mogu”
“De ba, dosta suplje. Izvadi Jacka da mu vrat zavrnemo”
Uz svestranu pomoc mog jarana, nestade Jack Danielsa za dva dana. Zajedno s njim, nestadose slike zapada i mladalacke iluzije u njima. Ostadosmo ja i on, i prica o viskiju mirisa narandzine kore.
Sunday 22 April 2007
Hit dana
Engleski reziser, Tim Samuel, upravo zavrsava svoj novi dokumentarac, koji ce biti prikazan na BBC 2 pocetkom maja, "Power to the People".
Dokumentarac se bavi problematikom izoliranih drustvenih skupina, kao sto su ljudi starije dobi, smjesteni u domove, zaboravljeni...
Uglavnom, skupio je nekoliko desetina 80 i 90- godisnjaka, sastavio bend, odveo ih na Abbey Road, obradio "My Generation " od The Who...
Raja kaze nikad se bolje nije zabavljala...
MY GENERATION
http://www.youtube.com/watch?v=zqfFrCUrEbY
Dokumentarac se bavi problematikom izoliranih drustvenih skupina, kao sto su ljudi starije dobi, smjesteni u domove, zaboravljeni...
Uglavnom, skupio je nekoliko desetina 80 i 90- godisnjaka, sastavio bend, odveo ih na Abbey Road, obradio "My Generation " od The Who...
Raja kaze nikad se bolje nije zabavljala...
MY GENERATION
http://www.youtube.com/watch?v=zqfFrCUrEbY
Saturday 21 April 2007
Friday 20 April 2007
Music & Animation
Ovo mi je jedna od zescih klasicnih stvari, horsko pjevanje od kojeg se najezim.Malo jos animacije i ugodjaj je upotpunjen...
CARMINA BURANA
http://youtube.com/watch?v=3m_iOBDlUh0&mode=related&search=
CARMINA BURANA
http://youtube.com/watch?v=3m_iOBDlUh0&mode=related&search=
Malo o filmu...VII
NOTES ON A SCANDAL-Engleski. Odlican. Na izgled, jednostavan, bez radnje, ali kad se sve sabere , oduzme, pogleda... dobiva se viseslojna, zamrsena, tajnovita prica o prijateljstvu, seksualnosti, opsesiji, drustvenim normama...Uz besprijekornu glumu, film koji se mora pogledati.
THE LAST KING OF SCOTLAND- Engleski. Nije me odusevio, nije me ni razocarao, nisam niti puno ocekivao. Mladi doktor, Skot, zeljan avanture, dolazi u Ugandu, koja prolazi kroz politicke promjene i vladavinu Idi Amina. Ima krvi, ima nasilja, ima sexa...Glavni lik prvo uspijeva da naguzi neku u autobusa na putu do njegovog odredista, onda ocijuka sa jaranicom , doktorom, ko lafo ona neda, cojek joj dobar, zao joj ga...onda on postaje licni doktor i savjetnik Idi Amina, uspijeva da i tu naguzi jednu mu od zena, ona ga zove telefonom kaze, ja trudna, on ne zna sta da radi, saznat ce njen cojek Idi, a kad ih Idi ufati, oderat ce ih ...joj, limunade. Razmislite dobro, ako zelite pogledati ovaj film. Jedina svijetla tacka, oskarovska gluma Forresta Whitakera.
THE LAST KING OF SCOTLAND- Engleski. Nije me odusevio, nije me ni razocarao, nisam niti puno ocekivao. Mladi doktor, Skot, zeljan avanture, dolazi u Ugandu, koja prolazi kroz politicke promjene i vladavinu Idi Amina. Ima krvi, ima nasilja, ima sexa...Glavni lik prvo uspijeva da naguzi neku u autobusa na putu do njegovog odredista, onda ocijuka sa jaranicom , doktorom, ko lafo ona neda, cojek joj dobar, zao joj ga...onda on postaje licni doktor i savjetnik Idi Amina, uspijeva da i tu naguzi jednu mu od zena, ona ga zove telefonom kaze, ja trudna, on ne zna sta da radi, saznat ce njen cojek Idi, a kad ih Idi ufati, oderat ce ih ...joj, limunade. Razmislite dobro, ako zelite pogledati ovaj film. Jedina svijetla tacka, oskarovska gluma Forresta Whitakera.
Thursday 19 April 2007
Nocna Mora...
Joj, legende...Malnare, gdje ih samo nadjes...
Lijepa li si...
http://www.youtube.com/watch?v=z1rAvDTxMgU&mode=related&search=
Lijepa li si...
http://www.youtube.com/watch?v=z1rAvDTxMgU&mode=related&search=
B&H sound uzvraca udarac...
LETU STUKE
http://www.youtube.com/watch?v=Zm2410g1I34&mode=related&search=
SIKTER
http://www.youtube.com/watch?v=L-nGw-_2Nlg
ZOSTER
http://www.youtube.com/watch?v=SAiIGO6D0Xs
DUBIOZA KOLEKTIV
http://www.youtube.com/watch?v=-GFBde8-Nxw
VALIDNA LEGITIMACIJA
http://www.youtube.com/watch?v=hfKPngSfZaI
VELAHAVLE
http://www.youtube.com/watch?v=sFCmjGwhUag
SKROZ
http://www.youtube.com/watch?v=NQdabcnJKjE
NO RULES
http://www.youtube.com/watch?v=5TO9cO7NN04
MOSTAR SEVDAH REUNION
http://www.youtube.com/watch?v=ZhNmOJIWkgs
Hvala...
http://www.youtube.com/watch?v=Zm2410g1I34&mode=related&search=
SIKTER
http://www.youtube.com/watch?v=L-nGw-_2Nlg
ZOSTER
http://www.youtube.com/watch?v=SAiIGO6D0Xs
DUBIOZA KOLEKTIV
http://www.youtube.com/watch?v=-GFBde8-Nxw
VALIDNA LEGITIMACIJA
http://www.youtube.com/watch?v=hfKPngSfZaI
VELAHAVLE
http://www.youtube.com/watch?v=sFCmjGwhUag
SKROZ
http://www.youtube.com/watch?v=NQdabcnJKjE
NO RULES
http://www.youtube.com/watch?v=5TO9cO7NN04
MOSTAR SEVDAH REUNION
http://www.youtube.com/watch?v=ZhNmOJIWkgs
Hvala...
Indie...IV
Slusam neke albume sto sam skinuo, pa da podjelim sa vama, nekima, virtualnima, zeljnih dobre mjuze, alter-indie izrazaja...
Blonde Redhead se upravo siri mojim mozdanim stanicama. Album ne da je dobar. Tricky, ako citas, ovo je lektira. Ako nemas, tu sam, przim.... vec mi ruka drhti. Noise-pop. Mirise na Sonic Youth...Tu je novi od Calla, i proslogodisnji od Silversun Pickups. The Killers me iznenadio, a da dodam i bracu Kanadjane, Modest Mouse...Dosta od mene.
BLONDE REDHEAD- "23"
http://www.youtube.com/watch?v=a7FqUNlEdwA
THE KILLERS- "Sam's Town"
http://www.youtube.com/watch?v=mkkE7yDXr6g&mode=related&search=
CALLA-"Strenght in Numbers"
http://www.youtube.com/watch?v=72-lC_Ksvlw
SILVERSUN PICKUPS-"Carnavas"
http://www.youtube.com/watch?v=XaIT82a7VjY
MODEST MOUSE-"We Were Dead Before The Ship Even Sank"
http://www.youtube.com/watch?v=VydoO8rbXu4&mode=related&search=
Blonde Redhead se upravo siri mojim mozdanim stanicama. Album ne da je dobar. Tricky, ako citas, ovo je lektira. Ako nemas, tu sam, przim.... vec mi ruka drhti. Noise-pop. Mirise na Sonic Youth...Tu je novi od Calla, i proslogodisnji od Silversun Pickups. The Killers me iznenadio, a da dodam i bracu Kanadjane, Modest Mouse...Dosta od mene.
BLONDE REDHEAD- "23"
http://www.youtube.com/watch?v=a7FqUNlEdwA
THE KILLERS- "Sam's Town"
http://www.youtube.com/watch?v=mkkE7yDXr6g&mode=related&search=
CALLA-"Strenght in Numbers"
http://www.youtube.com/watch?v=72-lC_Ksvlw
SILVERSUN PICKUPS-"Carnavas"
http://www.youtube.com/watch?v=XaIT82a7VjY
MODEST MOUSE-"We Were Dead Before The Ship Even Sank"
http://www.youtube.com/watch?v=VydoO8rbXu4&mode=related&search=
Wednesday 18 April 2007
Etno...
Naletih na spot tuzlanske grupe "SO"...dobar glas...eno mi komsije
http://www.youtube.com/watch?v=9O-suaTqiUo
http://www.youtube.com/watch?v=9O-suaTqiUo
Tuesday 17 April 2007
Igre bez granica
Pevam, pa rasturam...
http://www.youtube.com/watch?v=otgWElK_WHU&mode=related&search=
http://www.youtube.com/watch?v=otgWElK_WHU&mode=related&search=
Monday 16 April 2007
April
Polovina je aprila. Vratila se kisa (ako je ikad i odlazila), sastavilo se nebo sa zemljom, sivo je...Dovoljan je pogled kroz zamagljeni prozor i sve ti se cini duplo (ili se kaze, duplim...ne znam). April je cudan, promijenjljiv, nestabilan. Kao da ista vise u klimatskim igrama bez granice funkcionise, pa ja sad treba glavu da razbijam u potrazi za smislom. Novembar je bio hladan i sa snijegom, dosao je Bozic i Nova godina, neuobicajene blage temperature i bez padavina, od januara zaredala je kisa, stiglo je proljece, ali o njemu sam i dolasku tom vec pisao. Danas je kisa. Na okolnim planinama , snijeg. April je...Ali, necu previse da lamentiram nad vremenskim promjenama(cuj mi samo glagola-lamentirati, rimuje se sa cementirati), prihvatam , a sta cu drugo.
Nego, nesto sam htio da kazem. Da, spavao sam lose. Sanjao sam nekakve djecje glasove kako me bude. Spooky. Taman zaspim, kad neki glas. E, sad, je li san ili zvuk sa ulice, zgrade, susjednog stana...? Nisam uspio da skontam. Trz'o sam se isto ko da mi neko pusta na uho zlatnu kolekciju Gabi Novak. Kosmar zesci. Ustao sam neispavan i zakoracio u ponedjeljak.
Btw, izaslo je sunce...April je.
Nego, nesto sam htio da kazem. Da, spavao sam lose. Sanjao sam nekakve djecje glasove kako me bude. Spooky. Taman zaspim, kad neki glas. E, sad, je li san ili zvuk sa ulice, zgrade, susjednog stana...? Nisam uspio da skontam. Trz'o sam se isto ko da mi neko pusta na uho zlatnu kolekciju Gabi Novak. Kosmar zesci. Ustao sam neispavan i zakoracio u ponedjeljak.
Btw, izaslo je sunce...April je.
Friday 13 April 2007
Fridat the 13th
Danas je petak 13-ti. Kazu, los datum. Ne valja se zezat, igrat, budalasat, sudbinu izazivat. Moze ti se nesto ruzno desiti. Je li se vama ikad ista desilo na ovaj datum? Meni, nista. Suti, pomjeri se s mjesta, tihi glas progovara odnekud.
Znate kako se kaze strah od petka 13-tog (da, da i to su izmislili) ? Paraskavedekatriaphobia. Istina. Wikipedije mi. Ja se vec usr'o izgovarajuci, mogu mislit kako je tek bilo onom ko izmisli ovu rijec.
Fakat, odakle vjerovanje da je petak 13-ti, zlosretan dan. Odoh ja malo prelistat Wikipediju. Ma nema, ona je meni Tito. Ako ne znam, odem k njoj. Sto Wiki kaze, u mermeru istine je upisano.
Juda dos'o na veceru 13-tog, i to zadnji, Isusa razapeli na petak, Templari, tajnoviti vitezovi, uhapseni i pogubljeni na ovaj dan, Eva dala jabuku Adamu (e, mora da je ovo garant)...itd...itd. Vala nista konkretno. Sve neka nagadjanja. Samo nek' legenda traje.
Elem, danas je meni petak ko i svaki drugi. Zavrsetak radne sedmice i odlazak(izlazak) na veceru. Osim kise, nista drugo ne ocekujem...
Znate kako se kaze strah od petka 13-tog (da, da i to su izmislili) ? Paraskavedekatriaphobia. Istina. Wikipedije mi. Ja se vec usr'o izgovarajuci, mogu mislit kako je tek bilo onom ko izmisli ovu rijec.
Fakat, odakle vjerovanje da je petak 13-ti, zlosretan dan. Odoh ja malo prelistat Wikipediju. Ma nema, ona je meni Tito. Ako ne znam, odem k njoj. Sto Wiki kaze, u mermeru istine je upisano.
Juda dos'o na veceru 13-tog, i to zadnji, Isusa razapeli na petak, Templari, tajnoviti vitezovi, uhapseni i pogubljeni na ovaj dan, Eva dala jabuku Adamu (e, mora da je ovo garant)...itd...itd. Vala nista konkretno. Sve neka nagadjanja. Samo nek' legenda traje.
Elem, danas je meni petak ko i svaki drugi. Zavrsetak radne sedmice i odlazak(izlazak) na veceru. Osim kise, nista drugo ne ocekujem...
Wednesday 11 April 2007
Sport & Glazba...VII
MANCHESTER UNITED- ROMA
http://www.youtube.com/watch?v=ov90zf0WSiY
OBOJENI PROGRAM
http://www.youtube.com/watch?v=s4p1RFGNrRk
http://www.youtube.com/watch?v=ov90zf0WSiY
OBOJENI PROGRAM
http://www.youtube.com/watch?v=s4p1RFGNrRk
Portland
Eto, ja se vratio sa malog odmora. Portland mi lici na Vancouver. Svidja mi se. Ima nekakav , laid back attitude, ima sarm, megapolis nije, a opet grad je. Ne gubis se u beskonacnim predgradjima, spavaonicama bez smisla i sadrzaja. Volim grad gdje mogu da prohodam, istrazujem, gledam, sjednem, u kafi da uzivam, odmorim, ponovo krenem...Portland je takav.
Udaljen je sest sati lagane voznje od Vancouvera. Prodjes saobracajni haos Seattlea, napustas drzavu Washington, ulazis u Oregon. Smjesten je odmah na pocetku, na obalama dviju rijeka. Ima istu klimu kao Vancouver; vecinom pada kisa. Muce ga slicni problemi; beskucnistvo i droga. Mogli su se pobratimiti...
E, da, u Portlandu nema taksi na kupljenu robu. Nesto kao naucna fantastika za nas iz Vancouvera. Portlande, vratit cu se tebi...
Udaljen je sest sati lagane voznje od Vancouvera. Prodjes saobracajni haos Seattlea, napustas drzavu Washington, ulazis u Oregon. Smjesten je odmah na pocetku, na obalama dviju rijeka. Ima istu klimu kao Vancouver; vecinom pada kisa. Muce ga slicni problemi; beskucnistvo i droga. Mogli su se pobratimiti...
E, da, u Portlandu nema taksi na kupljenu robu. Nesto kao naucna fantastika za nas iz Vancouvera. Portlande, vratit cu se tebi...
Tuesday 10 April 2007
Ziba
Ziba zivi u Portlandu, u drzavi americkoj, Oregonu. Ziba je zena Bosne. Ziba ima malu prikolicu, stand, brze bosanske hrane. Ziba ima biznis svoj. Ziba pravi pite.
Godina joj je oko 45 , mozda i vise. Punija je, lijepe crte lica ima, naocale nosi. Naslonjena na otvoreni prozor prikolice, sa slikama bosanskih pita na prednjoj strani, usluzno se prema tebi obraca.
Glas joj je mekan, recenice brze. Umjesno probija led nelagode i razgovor opusten zapocinje.
Bizinis otvara u 10:30am, ali dolazi cetiri sata prije. Da pripremi pite i lakse joj kasnije bude. Ziba voli da prica sa ljudima Bosne. Drago joj je kada cuje jezik nas.
Pored nje, Zibina je komsinica, Japanka, biznis suparnica sa ponudom istoimene hrane. Njena riza stara je, kuhana u ogromnom kanisteru za kojeg Ziba ne zna ime. Nekakav smedji sos ide preko toga, zeludac joj se dize. Ziba ne razumije kako neko moze to da jede, uvrce oci , odmahuje rukom, snebiva se otvoreno.
Ziba je jednom davno radila u banci, racunovodstvu, putovala u Sarajevo, nosila novac u SDK-a. Ziba je imala svoj mali svijet. Zibin zivot bio je normalan, jednostavan i lijep.
Ziba ima covjeka svog, hvala bogu i on radi. Sta bi da ga nema o ovom svijetu otudjenosti i samoce. Teze bi se sastavljali krajevi emotivni sto se zivotom zove. Ovako, s covjekom je lakse, sve se moze.
Kisa polako pocinje da pada. Ubrzo i proljetni pljusak, nosen jakim vjetrom, stize. Koraci su ubrzani, zaklon se trazi, mala kuca brze bosanske hrane nestaje izmedju nebodera downtowna. Ostaje samo sjecanje na jedan april Portlanda i Zibine pite.
Godina joj je oko 45 , mozda i vise. Punija je, lijepe crte lica ima, naocale nosi. Naslonjena na otvoreni prozor prikolice, sa slikama bosanskih pita na prednjoj strani, usluzno se prema tebi obraca.
Glas joj je mekan, recenice brze. Umjesno probija led nelagode i razgovor opusten zapocinje.
Bizinis otvara u 10:30am, ali dolazi cetiri sata prije. Da pripremi pite i lakse joj kasnije bude. Ziba voli da prica sa ljudima Bosne. Drago joj je kada cuje jezik nas.
Pored nje, Zibina je komsinica, Japanka, biznis suparnica sa ponudom istoimene hrane. Njena riza stara je, kuhana u ogromnom kanisteru za kojeg Ziba ne zna ime. Nekakav smedji sos ide preko toga, zeludac joj se dize. Ziba ne razumije kako neko moze to da jede, uvrce oci , odmahuje rukom, snebiva se otvoreno.
Ziba je jednom davno radila u banci, racunovodstvu, putovala u Sarajevo, nosila novac u SDK-a. Ziba je imala svoj mali svijet. Zibin zivot bio je normalan, jednostavan i lijep.
Ziba ima covjeka svog, hvala bogu i on radi. Sta bi da ga nema o ovom svijetu otudjenosti i samoce. Teze bi se sastavljali krajevi emotivni sto se zivotom zove. Ovako, s covjekom je lakse, sve se moze.
Kisa polako pocinje da pada. Ubrzo i proljetni pljusak, nosen jakim vjetrom, stize. Koraci su ubrzani, zaklon se trazi, mala kuca brze bosanske hrane nestaje izmedju nebodera downtowna. Ostaje samo sjecanje na jedan april Portlanda i Zibine pite.
Thursday 5 April 2007
Indie...III
Malo novih albuma...
THE GOOD THE BAD THE QUEEN- "The Good the Bad the Queen"
http://www.youtube.com/watch?v=eBEqBsgz7aQ
CRIPPLED BLACK PHOENIX- "A Love of Shared Disasters"
http://www.youtube.com/watch?v=KA3QQN018cQ
TOKYO POLICE CRIME-"A Lesson in Crime"
http://www.youtube.com/watch?v=DPY5vTbLhs8
SNOW PATROL-" Eyes Open"
http://www.youtube.com/watch?v=zxXwIIBlSgw
SISTER VANILLA-"Little Pop Rock"
http://www.youtube.com/watch?v=y3SEVv9I7Mk
THE GOOD THE BAD THE QUEEN- "The Good the Bad the Queen"
http://www.youtube.com/watch?v=eBEqBsgz7aQ
CRIPPLED BLACK PHOENIX- "A Love of Shared Disasters"
http://www.youtube.com/watch?v=KA3QQN018cQ
TOKYO POLICE CRIME-"A Lesson in Crime"
http://www.youtube.com/watch?v=DPY5vTbLhs8
SNOW PATROL-" Eyes Open"
http://www.youtube.com/watch?v=zxXwIIBlSgw
SISTER VANILLA-"Little Pop Rock"
http://www.youtube.com/watch?v=y3SEVv9I7Mk
Uskrs
Sad bi ja kao trebao da pisem o znacenju Uskrsa, njegovo porijeklo, kakvi su obicaji, sto se jaja farbaju, a sto tucaju... itd. Evo, sve nesto cekam. Sav sam spisateljski napet, samo sto mi prste ne polete po tastaturi...koliko mi znaci.
Slobodan sam. Zahvaljujuci drzavnom prazniku Uskrsu, naredna cetiri dana ne radim. I da hoce biti Uskrs svaki mjesec barem jednom, knjizevne salve bi pisao o njemu. Sta da kazem, drago mi, ne radi se.
Nego, odoh ja sutra prema bliskim i susjednim mi drzavama Amerike. Portland; Oregon. U auto, pa uz obalu pacifika. To je ono sto volim na ovom kontinentu. Prostranost. Priroda. Daje samo malo vise slobodnog vremena, putovao bih uz duz i poprijeko. Nesto kao moderni Jack Kerouac.
A mog'o sam jaja ofarbat'...
Slobodan sam. Zahvaljujuci drzavnom prazniku Uskrsu, naredna cetiri dana ne radim. I da hoce biti Uskrs svaki mjesec barem jednom, knjizevne salve bi pisao o njemu. Sta da kazem, drago mi, ne radi se.
Nego, odoh ja sutra prema bliskim i susjednim mi drzavama Amerike. Portland; Oregon. U auto, pa uz obalu pacifika. To je ono sto volim na ovom kontinentu. Prostranost. Priroda. Daje samo malo vise slobodnog vremena, putovao bih uz duz i poprijeko. Nesto kao moderni Jack Kerouac.
A mog'o sam jaja ofarbat'...
Wednesday 4 April 2007
Malo o filmu...VI
Par filmova sto mi padaju na pamet...
RUNNING SCARED- Dobar triler, dinamican, dosta nasilan. Kraj je malo sladunjav. Moze se gledati.
HOLLYWOODLAND- Prica o, dan danas, nerazjasenom slucaju (samo)ubistva, tadasnje zvijede 50-tih, tv-serijala "Adventures of Superman", George Reeves. U sustini, solidna detektivska prica i nista vise od toga.
THE LIVES OF OTHERS- Njemacki. Sinoc ga gledao. Mocan do srzi. Gluma razara. Slika totalitarnog rezima i (ne)jednostavnost kontrole drugih zivota. Prikaz straha i borbe pojedinca protiv te iste kontrole.
Sta je ustvari zatvoreno drustvo ? Nepresusna inspiracija za one koje zele biti otvoreni, slobodni. Da li nestankom takvih drustava (uredjenja) dolazi sloboda, a nestaje inspiracija? To ja malo filozofiram, onako, za sebe...
Film koji se mora pogledati. Dobitnik ovogodisnjeg Oscara za najbolji strani film.
RUNNING SCARED- Dobar triler, dinamican, dosta nasilan. Kraj je malo sladunjav. Moze se gledati.
HOLLYWOODLAND- Prica o, dan danas, nerazjasenom slucaju (samo)ubistva, tadasnje zvijede 50-tih, tv-serijala "Adventures of Superman", George Reeves. U sustini, solidna detektivska prica i nista vise od toga.
THE LIVES OF OTHERS- Njemacki. Sinoc ga gledao. Mocan do srzi. Gluma razara. Slika totalitarnog rezima i (ne)jednostavnost kontrole drugih zivota. Prikaz straha i borbe pojedinca protiv te iste kontrole.
Sta je ustvari zatvoreno drustvo ? Nepresusna inspiracija za one koje zele biti otvoreni, slobodni. Da li nestankom takvih drustava (uredjenja) dolazi sloboda, a nestaje inspiracija? To ja malo filozofiram, onako, za sebe...
Film koji se mora pogledati. Dobitnik ovogodisnjeg Oscara za najbolji strani film.
Tuesday 3 April 2007
Movie Quotes...III
THE COMMITMENTS
Jimmy Rabbitte: What do you play?
Failed Drug Buyer:
I used to play football in school.
Jimmy Rabbitte: I mean, what instrument?
Failed Drug Buyer: I don't.
Jimmy Rabbitte: What are you doing here, then?
Failed Drug Buyer: Well, I saw everyone else lining up, so, uh - I thought you were selling drugs
Jimmy Rabbitte: What do you play?
Failed Drug Buyer:
I used to play football in school.
Jimmy Rabbitte: I mean, what instrument?
Failed Drug Buyer: I don't.
Jimmy Rabbitte: What are you doing here, then?
Failed Drug Buyer: Well, I saw everyone else lining up, so, uh - I thought you were selling drugs
Monday 2 April 2007
Izvorna...
Jace je od mene...lirika koja dusu steze...a ni spot nije za bacit'.
http://www.youtube.com/watch?v=GHqx7OTWhq4
http://www.youtube.com/watch?v=GHqx7OTWhq4
Paulina
Dobro se sjecam svoje prabake. Ime joj je bilo, Paulina. Imala je sijedu kosu, uredno spremljenu u crnu maramu sa crvenim cvjetnim motivima , blage oci sa pogledom toplim i grube, tezacke ruke, izborane od napornog poljskog rada. Bila je vitka, prijatnog glasa, pokreta spretnih. Govorila je tiho.
Imala je veliko gazdinstvo sa zivotinjama domacim raznim. Naslonjena na kucu, nalazila se velika, zidana stala, a na njenim plafonskim coskovima, lastavice su savijale svoja gnijezda.
Imala je nekoliko krava. Brinula se o njima, cistila, muzla , jednostavnom spretnoscu zene sa sela . Imala je i rasnu kobilu, crne boje i mocnu kao zemlja po kojoj je svojim kopitama hodala. Kobila je slusala naredbe na njemackom. Zvala se je Zora.
Bilo mi je zanimljivo ici prabaki u posjetu. Volio sam zavlaciti radoznale, djecije ruke ispod koka nosilja u potrazi za toplotom tek izleglog jajeta. Volio sam miris slame sto me je peckala po rukama.
Nisam volio njenog , crvenkastim perjem okicenog, pijetla. Sto bi rekao Balasevic, bio je pravi djavo. Gledao me cudno , neprijateljski opasno, uvijek daleko od njega, nikad blizu.
Volio sam pentranje po tavanu, pracen skripom starih dasaka pod nogama, upotrazi za nekim zaboravljenim predmetom. Volio sam te tamne prostorije krovista ukrasene paucinom i nepresusnom djecjom mastom. Volio sam omamljujucu toplinu kuhinje, hrane koja se lagano kuha i pec na drva, uz koju je bezbrizno drijemao macak neodredjene boje krzna. Vecinom, sjedio sam do njega, slusao kako prede i iritirao ga travkom po usima. Milina.
Dobro se sjecam kada je prabaka umrla. Usao sam u njenu sobu, iz koje se sirio miris svijece i dopirao plac ozaloscenih. Lezala je na krevetu, nepomicna, sklopljenih ociju i prekrstenih ruku. Bila je obucena isto, kao i zadnji put, u crninu i maramu dobro znanu. Izgledala je kao da spava i da zeli da tako i ostane. Smrt nije izgleda tako strasno. Paulina je otisla u snu.
Imala je veliko gazdinstvo sa zivotinjama domacim raznim. Naslonjena na kucu, nalazila se velika, zidana stala, a na njenim plafonskim coskovima, lastavice su savijale svoja gnijezda.
Imala je nekoliko krava. Brinula se o njima, cistila, muzla , jednostavnom spretnoscu zene sa sela . Imala je i rasnu kobilu, crne boje i mocnu kao zemlja po kojoj je svojim kopitama hodala. Kobila je slusala naredbe na njemackom. Zvala se je Zora.
Bilo mi je zanimljivo ici prabaki u posjetu. Volio sam zavlaciti radoznale, djecije ruke ispod koka nosilja u potrazi za toplotom tek izleglog jajeta. Volio sam miris slame sto me je peckala po rukama.
Nisam volio njenog , crvenkastim perjem okicenog, pijetla. Sto bi rekao Balasevic, bio je pravi djavo. Gledao me cudno , neprijateljski opasno, uvijek daleko od njega, nikad blizu.
Volio sam pentranje po tavanu, pracen skripom starih dasaka pod nogama, upotrazi za nekim zaboravljenim predmetom. Volio sam te tamne prostorije krovista ukrasene paucinom i nepresusnom djecjom mastom. Volio sam omamljujucu toplinu kuhinje, hrane koja se lagano kuha i pec na drva, uz koju je bezbrizno drijemao macak neodredjene boje krzna. Vecinom, sjedio sam do njega, slusao kako prede i iritirao ga travkom po usima. Milina.
Dobro se sjecam kada je prabaka umrla. Usao sam u njenu sobu, iz koje se sirio miris svijece i dopirao plac ozaloscenih. Lezala je na krevetu, nepomicna, sklopljenih ociju i prekrstenih ruku. Bila je obucena isto, kao i zadnji put, u crninu i maramu dobro znanu. Izgledala je kao da spava i da zeli da tako i ostane. Smrt nije izgleda tako strasno. Paulina je otisla u snu.
Sunday 1 April 2007
Subscribe to:
Posts (Atom)