Skoro je pola kalendarske godina iza mene. Ko medvjed Grizzly, iz kanadskih novinskih naslova i jeftinih strip romana, hodam polako, bauljam, otvaram stranicu bloga nakon duzeg vremena. Izlazim iz hibernacije
Nije da se ne druzim, nije da sam depresivan, nije da mi nesto fali, nije da nije, a ipak, nesto se i ne osjecam najbolje. Aneksioznost? Iskrivljena vizija odnosno tumacenje buducih (mogucih) dogadjaja, nemirnim me cine. Da nije rutina zivotna ili mozda kriza godina srednjih? I jedno i drugo i trece i deseto i nista od toga. Ono si i onako ti je kako misli ti odrede, a misli.kreiras ti sam, pozitivne i negativne. Finese leze u dirigiranju. Samo mi jos treba palica tanka ili stapic carobni, pa da masem glavom ko na filharmoniji.
Kratki dani su iza mene. Juni je zapoceo fantasticno, suncani se dani redaju jedan za drugim, a najava je da ce tako i da nastavi. Proljece je bilo predivno, u punom cvatu, ne pamtim ga ljepse. Tu nagradu majke prirode iskoristio sam ruku rasirenih za setnje gradom, telefonom/kamerom ganjao sam detalje, behar po drvecu i ostavljao slike pune boja na laptopu i pamcenju. Malo sam bio dosadio sebi , a vjerujem i drugima, medjutim, tako je to na obali Pacifica. Suncani su dani dragocjenost prava, a proljece najljepsi je dio godine. Sve ozivljava, budi, i radja se. Vrijeme kad hibernacijauma prestaje
U medjuvremenu, bio sam na starom kontinentu iliti odmoru i tu jos utiske selektiram. U tri sedmice prosao sam kroz drzava par, posjetio bivse republike i sadasnje gradove, mjenjao reljefe, autobuse i klimatske zone. Bilo mi je lijepo i ruzno. Ubijao se hranom masnom i fazonima davno ispricanim, dozivio potop biblijski, bio odsjecen putno od glavnog grada. Vijesti vanredne na lokalnim TV-e kanalima, guzva u prodavnicama za pitku vodu i najpotrebnijim namirnicama. Sve je neodoljivo podsjecalo, gle cuda, ko za vrijeme stanja ratnog. Medjutim, direktne posljedice osjetio nisam.
I to je moje javljanje nakon vremena dugo. Bezbolno bijase, par recenica, tu i tamo, sto ce reci, vratit cu se ponovo.
