Tange

U avionu sam na putu negdje. Nisam bas siguran, gdje. Ustvari znam, ali to za ovu pricu vazno nije. Zavaljujem se u sjediste, pokusavam se namjestit sto najbolje znam. Imam dovoljno prostora za noge, novine su ispred sebe, mali TV-ekran takodjer, slusalice na usima. Jedino me malo muci vrat. Ustvari, uvijek me muci. Zato ne volim avione.

Stjuardese, obucene u tamnoplave uniforme i usiljene Starbucks osmijehe, prolaze gore-dole. Smekam ih. Prosjecne su. Sta drugo da kazem. Kanadjanke . Kokejzanke. Besprijekorno bijeli zubi, pjege na vratu, rukama i licu. Miris jeftinog parfema u zraku. Jedna ima neprimjetne svijetle brcice u uglovima usana, koje sam primjetio. Drugu ne pamtim dobro.
Pored mene, okrenuta ledjima, uzurbano pokusavajuci da ugura rucni prtljag u vec napunjeni pretinac, djevojka. Godina , oko trideset, mozda i vise. Azijatkinja, tamnije puti, duge ravne kose.
Guza ko supermint. Mala, okrugla, tvrda, sa rupom u sredini. Dobro, ovo rupa, imaginarni je bljesak. Muska masta i hormonalni sastav, drugaciji je. Ukalupljena, milimetarski precizno, u kremaste , ljetne pantalone od laganog materijala, paznju zasluzuje. A iz njih vire one. Njihovo velicanstvo. Tange.

Bacam nevidljive farove prema njima , onako kako samo ozenjen muskarac zna. Brzo, sa blagom neugodom da ne bude primjecen. Tamnije su boje, plave, mozda cak i crne. Polumrak je i slabije se vidi, ipak, mozak ih registruje.
Zatvaram oci . Nestajem u bezdanu maste. Pocinje monolog. Kako bi divno bilo da zubima otkinem tu vrpcu sto se zenskim gacicama zove, kako bih ih animalisticki, bez stida, progutao, kao mama cimpanza posteljicu bebe cimpanze. Opstanka mi. I jos bih zaurlik’o ko Tarzan ili barem onaj lav sa spice filmova Metro-Goldwin-Mayer…arghhhh.Jesam opasan, ali zato masta i postoji. Djela bez posljedice.

Medjutim, u avionu sam. U doba terorizma i kolektivne paranoje, nisam bas siguran kako bi se moj urlik protumacio, na visini pet hiljada metara i vise. Zato, masto stani, dovoljno je bilo. Otvaram oci, osmijeh blag i dalje mi licem pluta. Ljubopitljiv glas zenke moje vraca me u svijet realni. Sta se smijes ? Onako...