Medonja

Juli je prvi, drzavni je praznik, ne radi se. Canada Day. Rekoh zeni (ili mozda ona meni) ‘ajmo malo na izlet, kod prijatelja nasih, do susjedne i sjedinjene nam drzave americke, Oregona.

Jutro je predivno, na granici se malo ceka. Carinik je neljubazan, ja sam blago nervozan. Ulazimo u Washington, prolazimo kroz Seattle, Oregon je ispred nas, uskoro ce Portland.
Domacin nas, kod kuce nestrpljivo ceka. Druzica mu bracna izasla u kupovinu, ali, sad ce i ona. Osmijeh mu je sirok, kosa gusta, brada uredna. Simpatican od prve. Drago mu je sto nas vidi. Par klasicnih fraza, da razbijemo led nelagode i zapocnemo opusteni razgovor. Sta ima, sta se radi?
Elem, prijatelj nas, ukratko nam isprica da se oni sutra sele. Nisu planirali, malo im je neugodno, ali, tako je ispalo. Meni opet drago, selidba, tu sam, barem cu od koristi neke biti.

Sutradan, dan je selidbe i sve ide po planu. Istovar je brz, uspjesan i sa malo napora. Ostaje nam samo kauc dnevne sobe. Kremaste je boje, plisan, krupan, pravi mali grizzly, nezgodan za nosit. Mjerimo mi njega ocima iliti u narodu poznato “od oka”, te dolazimo do zakljucka da je prevelik za lift i da moramo ici sa druge strane zgrade.
Ko dva nosaca iz Samokovlijine price, hvatamo se u kostac s njim i pravac zeljeni cilj.
Medjutim, nas cij i nasa procjena “od oka”, ne bi bas uspjesna. Ulazili smo mi i izlazili iz uzanog hodnika, gore-dole, napred-nazad, pa dobrih pola sata, ako ne i vise. Nama krivo, pusi nam se nevidljivi oblak huje nad glavama, ali, nece nijedan da prizna gresku svoju.

Nista, mora se nazad. Kauc u onemocale ruke i opleti ponovo. Vracamo se na straznji ulaz i iz prvog pokusaja unosimo ga u lift. Prolazimo hodnikom kao od sale, bez ikakvih problema vec je u stanu. Gledamo se sutke, skidamo znoj sa cela, disemo duboko. U sebi mislim :”Dobro smo i prosli. Mog’o nas je neko snimat’ sa strane i na YouTube stavit.” Pa se onda pitaj odakle izraz, Sizifov posao.

Predvecer, uz rostilj, pice, pijesak i hladni vjetar Oregona, prepricavamo svojim boljim polovinama jutrosnju kalvariju nasu. Logicno objasnjenje trazimo, nema ga, u smijehu se grcimo. Juli je u suzama zapoceo.
Medonja neka kaucu ime bude...