Fenomeni

Prvo smo bili pioniri, pa smo kasnije postali omladinci, bile su i radne akcije, bili smo drugovi i drugarice, bile su i kecelje, bila je i stafeta, skole, mjesne zajednice, opstine, republike. Islo se na takmicenje Titovim Stazama Revolucije, bilo je nestasice i restrikcije, bilo je i dobre zajebancije. Odrastanje u doba socijalizma.

Sefte. Sjecate se toga? Osisas se, vecinom na kratko, dodjes u skolu, a djeca salijecu ko galebovi da te opale sakom po golom vratu. Nikad nisam skonto, zasto? Bolilo je.
Gazenje po novim cipelama ili patikama Kupis nove cipe ili tene, vide te u njima i pocnu gaziti bez pardona. Tako da, osim sto ti uprljaju obucu, mogu i da te povrijede. Bolilo je, takodjer.
Mosa. Nesto se kao trznes, uplase te ,viknu:"Mosa" i razvale svom snagom po ramenu ili ruci. Necu d akzem da je bolilo.
Leksikoni i spomenari. Tu si pisao ko ti je omiljeni pjevac, glumac, grupa, koje igre volis i pazio dobro da se ne provalis. Vecinom su se leksikoni i spomenari pisali do puberteta, jer poslije, kao lafo, bilo je sramota. Sad si odrastao, to je samo za djecu. Na kraju leksikona uvijek je bilo pitanje: Ko je tvoja simpatija", savijena stranica i na njoj poruka-"Ne Otvaraj".
Naravno, mi smo otvarali, isto internet-forum danas, ko da nekog zanima sto se pise, daj da vidim koje s kim u shemi.
Izuvanje cipelica u vozu/busu. E, ovo je nama svojstven fenomen. Ne mozes se osjecati komotno dok ne skines cipele. Pa, kad te zapahne miris saputnickih carapica, sarenih dezena sa baklava geometrijskim detaljima, ostatak puta provedes disuci na skrge. Naravno, nemas pravo da se bunis, jer samo smijesan ispasti mozes.
Dugi nokat na malom prstu. Nikad da dokucim poruku tu. Zasto? Koje je svrha bila? Modni detalj? Expresion of personality?
Dugi je nokat mogao da posluzi kao cackalica, medjutim, vise je licio na subkulturalni kic, koji su vecinom imali muskarci muzevnije gradje i grubljih crta lica. Da li cujete muziku u daljini?
Poljaci. Bratski nam socijalisticki narod. Tri crvene. Raja kupovala sve, samo nek' je jeftino, a za kvalitet ne pitaj. Od cigara koje prze plucne maramice, rasturenog mlina za kafu, spila ishabanih karata za remi, vreca za spavanje simpaticnih boja, do drvenih testera koje niko nikad koristiti nece.
Prizivanje duhova. E, to je bilo za odvaznije. Uzmes casu, vecinom onu malu od rakije, stavis na sto, pa prst na nju i prizivas. Svakakvih je provala bilo, nek cak ni za neta nisu.
Nadimci. Vecinom su se izvodili iz prezimena kao skraceni oblik ili deminutiv od imena. Medjutim, u najgorim slucajevima, uzimane su tvoje fizicke i ine karakterstike kao misao vodilja kako te raja moze obiljeziti u pogrdnom smislu. Usljo, zubi, klempo, sugo, gubicar, prdo, fosna, guzi, deba...
Satrovacki. Ko izmisli ovaj govor? Preokrenes prvi slog i naj aj izvrnutincin recenice tvoris. Mojne nime gato.
Iron Maiden. Morao si imati, barem djecaci, jedan album ovih britanskih metalaca, koji su sa svojim omotima, izludjivali roditelje, a tebe cinili facom. Eddie i njegova sjekira. Bruce i njegov glas. Steve i njegov crni bass. Run to the hills. Ajron Mejden...

Mi, generacija osamdesetih, pored svih nedostatka tadasnjeg drustava i nas u njemu, ipak smo imali nesto originalno. Nesto sto nas je razlikovalo od drugih generacija i zemalja istog drzavnog uredjenja tog vremena. Subkulturalni fenomeni, rituali. Djeca socijalizma i nasljedje u nama.