Luna Park

Sjecate li se luna parka? Uvijek me zanimalo sta znaci ono , luna, radoznalsot cista, dijete sam bio. Znao je gostovati i cirkus, ali luna je park , ipak, bio glavna atrakcija. Sav u bljestavilu neona, liteshowu i ritmu disca, mamio nas je u okvire svoje. Tamo smo ostavljali ono malo para sto smo imali i djecacke iluzije.

Vecinom se smjesten bio na ledinu (tada bila) izmedju tuzlanske banke i parkiralista autobusa gradskog saobracaja. Na srecu (nazalost), bio je blizu moje zgrade, sto ce reci da sam tamo visio svaki slobodan tren, bio inventar, pravio se starijim no sto jesam.

U luna parku, svega i svacega. Najvise se islo na Autodrom, ili kolokvijalno receno-sudaranje. To su oni raznobojni autici sto su se pokretali na struju, okruzeni cvrstom gumom umjesto branika. Mogao si ga voziti normalno tj.kruziti u areni dok zeton traje, ali to nije bio ceif. Fazon je bilo zafurati se punom brzinom u drugi autic, po mogucnosti, hinjski, sa ledja, tako da vozac istog skoro ispadne ili se barem strese od udara.
Pored “sudaranja”, atraktivan je bio karting. Mala motorna vozila u obliku minijaturne formule. To je bio dozivljaj.
Jedna od glavnih lokacija bijase sator sa karambolima (drveni stoni fudbal), fliperima i video-igrama. Tu sam gledao stariju raju kako rastura karambole i osluskivao, drzeci u reci olovni zeton, metalni zvuk obliznjeg flipera, cekajuci da neko na dzuboksu pusti Joan Jett :”…I love rock’n’roll so put another dime in the jukebox baby…”.
Nezaobilazan detalj luna parka bijase ona lopta za udaranje, gdje su navracali momci interesantnih crta lica i jacih misica. Trehali su, udarali, celicali pesnice i ego dok strelica ne dodje sto vise ili para ponestane.

U komunikaciji, vecinom se koristio luna park lingo:
a) Ne tiltaj (tilt- prekoracena upotreba sile sve u svhu postizanja sto boljeg rezultata prilikom koje fliper zakoci, a samim time kuglica se izgubi).
b) Nema rostiljanja (rostilj- stil okretanja drvenih fudbalera, u kome igrac “zarostilja” rucku sa fudbalerima sa namjerom da zahvati lopticu, umjesto da elegantno opuca iz zgloba).

Cure su vecinom isle na Balerinu, ogromnu mehanicku lutku sa haljinom ciji su rubovi imali oblik sjedista. I onda se ona dize, spusta, dize, cure vriste, djecaci se smiju. Ako ti je Balerina bila smijesna, postojala je Tagada. Nesto kao tanjur, raja sjedi okolo drzeci se cvrsto za sipke. Tagada je znala da vibrira, trese, drma, a odvazni su znali da ustanu i glume mangupe dok se ne razvale i sram ih prekrije.
Bila je i kuca strave, i onaj ogromni ringispil ko na vasaru, bile su nekakve nagradne igre, grickale se kospe i kikiriki, prodavao sladoled od svile. Won’t you take me to Funkytown...