Policija treninra strogocu

Sinoc me zaustavio motorizovani policajac. Visok, jak, sa bijelim sljemom, suncanim cvikama i zajebanim pogledom. Isto onaj iz Policijske Akadmije, onaj krelac sto je zaludjen oruzjem.
Vozim ti ja tako, kad vidim u retrovizoru meni neko mase da se zaustavim, da skrenem u sporednu ulicu. Inace, ja sam po prirodi mali panicar, tako da kad se nadjem u situaciji koju ne ocekujem, potezi su mi cudni, da ne kazem smotani, te sam skoro udario parkirana kola skrecuci. Ali, sta sam uradio, da me policija zaustavalja? Nemoj me samo nista pitat o autu, to je za mene prevozno sredstvo od tacke A do tacke B, nista vise ja ne znam. Malo me je i sramota, al' sta cu kad sam covjek rijeci, a ne mehanike. Nisam niti kriminalac, narkoman jos manje. Lojalan sam gradjanin adoptirane mi drzave, koji stoicki hamali i placa poreze. Sta je bilo?
"Vozacku, molim"
"Evo je"
"Znas da ti je osiguranje isteklo prije cetiri mjeseca?"
"Nije, evo papiri, sve uredno, osiguranje produzeno"
"A gdje ti je naljepnica na tablici da si produzio?"

A tu smo znaci. Zaboravio sam da zamjenim tag (valjda se na nasem tako kazem naljepnica, nije etiketa) koja pokazuje mjesec do kada je osiguranje vazece. A on, nekako snimio i zaustavio me.
Vidim ja njega, krkanskog je oblika, spreman je da mi odrzi predavanje i rokne kaznu, a ja poznavajuci psihologiju tu, mijenjam tatiku, snizavam glas, podvladjujem, postajem ljubazan pravo.
"Upravu ste gospodine, moja greska, neoprostivo..."
"Znas li ti kolika je kazna za ovakav prekrsaj?"
"Ne znam, mora da je visoka, zasluzujem je"
"Dobro, stavi naljepnicu i drugi put pazi"
"Hvala, gospodine"

Joj, supacke price, ali pali. Ne dobih ja kaznu, njegov ego nahranjen je, vukovi siti, ovce na broju... Bil' tako prosao i kod nas?