Polovina je aprila. Vratila se kisa (ako je ikad i odlazila), sastavilo se nebo sa zemljom, sivo je...Dovoljan je pogled kroz zamagljeni prozor i sve ti se cini duplo (ili se kaze, duplim...ne znam). April je cudan, promijenjljiv, nestabilan. Kao da ista vise u klimatskim igrama bez granice funkcionise, pa ja sad treba glavu da razbijam u potrazi za smislom. Novembar je bio hladan i sa snijegom, dosao je Bozic i Nova godina, neuobicajene blage temperature i bez padavina, od januara zaredala je kisa, stiglo je proljece, ali o njemu sam i dolasku tom vec pisao. Danas je kisa. Na okolnim planinama , snijeg. April je...Ali, necu previse da lamentiram nad vremenskim promjenama(cuj mi samo glagola-lamentirati, rimuje se sa cementirati), prihvatam , a sta cu drugo.
Nego, nesto sam htio da kazem. Da, spavao sam lose. Sanjao sam nekakve djecje glasove kako me bude. Spooky. Taman zaspim, kad neki glas. E, sad, je li san ili zvuk sa ulice, zgrade, susjednog stana...? Nisam uspio da skontam. Trz'o sam se isto ko da mi neko pusta na uho zlatnu kolekciju Gabi Novak. Kosmar zesci. Ustao sam neispavan i zakoracio u ponedjeljak.
Btw, izaslo je sunce...April je.
No comments:
Post a Comment