Mojoj sreci nikad kraja. Kruna, koja mi se navodno klimala i koja je mogla zavrsiti u mojim fekalijama, iznenada, u nedjelju, danas, ljeta gospodnjega koji traje, zavrsi u mojim ustima. Ali kad je sreca, nek' je potpuna. Nije se slomila kruna nego zub.
Da, zub, pola njega, zajedno sa krunom. Zub je, ustavri, i krivac pravi. Moja je zubarka je pretpostavljala, ali mi nije reci htjela. Naravno, nije bila sigurna sta se klima. U lijepa sam se govna uvalio.
Sta da radim, nedjelja je, sve je zatvoreno Izraz emergancy/hitna, sluzi da samo nazoves dezurne telefone, preko kojih te ljubazna sekretarica upucuje sta da radis dalje.
Izraz- dezurni zubar, ne postoji. Ima advil, motrin, aspirin, nasi bi rekli ima cak i andol, al' zubara nema. Hvala za tablete, ali meni treba cementa zubarskog ito pod hitno. Drzim prednji zub u ruci.
Nista, nema druge, zovem svoju zubarku kuci: "Izvinite, takva i takva je situacija, mozete li doci u kliniku, znam da je nedjelja, ali, ne mogu do sutra cekati."
Zaboravih reci. Kad krene onda krene. Sutra treba da idem na odmor. Ponedjeljak ujutro imam let, a zuba prednjeg nemam. Ethno slika, zar ne? Sad bi ja sebe hrkljusem u glavu i to dok mi celo ne poplavi.
Zubarka mi izlazi u susret. Dolazi u kliniku, gleda mene, zub, mase glavom. Mrmlja sebi u bradu. Pomagaj zeno, sutra treba da se smijem i slike tropske da okidam.
Nekako uspjeva da mi zub nekako pricvrsti, zacementira, sta li vec, samo da ga privremeno imam. Ne mogu vise puno da mislim. Sutra sam vec negdje drugdje. Karibi, mojito, ajkule, palmino lisce i orasi kokosovi. Eto mene kod vas makar krezav bio.
No comments:
Post a Comment