Jadran

Odlazak na more bio je dogadjaj na koji si se spremao mjesecima. Do puberteta, odlazio si obiteljski, s roditeljima, poslije, spucan hormonima i adrenalinom adolescenta, isao si s rajom, ponekad cak i curom.

Za nas koji smo zivjeli na potezu Tuzla-Sarajevo-Ploce, vecinom se islo tamo gdje je najblize i po mogucnosti sto jeftinije. Makarska i okolna mjesta, bila su glavna odredista. Prvo zapucas vozom do obale (Ploca), zatim hvatas neki bus, a odvazniji su isli auto-stopom. Tvoja morska avantura zapocinje.
Obavijen znojem i zeljom da to prije skocis u more, polako si prolazio krivudavim putem kroz pitome dalmatinske gradice :Gradac, Drvenik, Zaostrog...jedno od njih bilo je tvoje odrediste.

Budzet je bio skroman, para nikad nije bilo dosta, dovoljno samo za hljeb, pastetu, mozda i konzervu ribe. Cigare i pice se nisu racunale u trosak, jer se samo po sebi podrazumijevalo da moras da imas. Neki su se znali i za travulje ogrebat, ali vecinom si bio zadovoljan sa najjeftinijim vinom iz lokalne samoposluge.
Ko je znao akusticnu svirat, bio je u najboljoj poziciji da digne stagod. Onaj koji je bio faca nije mu trebala gitara, a onaj koji nije znao ni svirat niti je faca bio, uvijek se je mogao slepat’ sa gore pomenutim. Tako da ni njima nije bilo lose. Svirale su se balade, skidala se Azra, u modi je bio bosanski kolokvijalni jezik i humor nadrealan.
Smekale su se Beogradjanke, Zagrebcanke i ostale propupale puterice drage nam i zajednicke domovine. Posebna paznja pridavana je strankinjama socijalstickih, bratskih drzava, Cehinjama i Poljakinjama , pred kojima si prosip’o fazone i rusio barijere srama bez obzira sto te nisu razumjele. Na moru si se osjecao slobodnije, samopouzdanje bilo ti je vece. Imaginarni miris mufa i kreme za suncanje, konstantno je lebdio u zraku.

Praznina dzepa bijase jedini pokazatelj kada se vrijeme povratka blizi. Ponovo na bus, nazad za Ploce, a tamo u hladu zeljeznicke stanice, kratio si vrijeme pricama iz kampa i cekao voz za Sarajevo i Tuzlu. Tvoj voz uskoro krece, naginjes se kroz prozor i sjetno bacas posljednji pogled na plavetnilo mora sto iza brda nestaje. Jos jedno ljeto, jos jedno sjecanje.