Adios

Prije nego sto odem, moram da vidim country side, onu drugu Kubu. Blizu odmaralista je selo. Rastrkane kuce, krave koje pasu, neizbjecno palmino drvece. Slobodno se setas i znatizeljno promatras. Ljudi su prijatni, gostoljubivi, vec navikli na turiste, nude kokosov orah, komadice secerne trske i osmijehe.

Dvorista su prostrana, razne stvari razbacane, domace zivotinje unaokolo se secu. Tu je poneki traktor, ruske proizvodnje i drvo nezrele banane u blizini. Kuce su skromne. Starije imaju krov od palmina lisca, novije ravan, betonska ploca. Sve imaju elektricnu struju, tv-i i frizider.U selu su vecinom stariji i djeca. Djedovi, bake i unuci. Poneses neku sitnicu:slikovnice za djecu, odjecu za starije. Svima je drago. Ostali rade.

Samo da spomenem. Na Kubi nema nezaposlenih. Medjutim, plate su minimalne i ne mogu da prate cijene (Je li Vam to od nekud poznato?) tako da vecina radi neki dodatni posao u svrhu povecanja kucnog budzeta. Oni koji rade u turizmu, primjecujem da im je dobro, jer od napojnica mogu lijepu zaradu ostvariti (za Kubanske prilike).Dodatno, zdravstvene usluge su besplatne, skolovanje takodjer. Socijalizam je to.

Da se razumijemo. Po nasim standardima (shvacanjima) Kubanci nemaju puno, siromastvo je prisutno, ali opet, cini mi se sretnijim nego mnogi druge koje sam sreo( i srecem) u tzv. zapadnom svijetu. Da li je to u genetskom kodu ili zato sto ne znaju za bolje, na meni je da nagadjam.

Generalno, nasmijani su, rukuju se, sa poznanicima grle i ljube. U razgovoru, niko mi se nije zalio niti velicao drzavu i njeno uredjenje. Pametni su, na skakljiva pitanja, odgovaraju kratko i sa smijeskom. Political correctness

Zato kazem. Iako sam ostavio krunu na dnu okeana, iako su me komarci izgrizli do bola, iako su mi na kraju marnuli kupace gace ispred vrata bungalova, dragi citaoce, ponovi zajedno sa mnom:" Viva Cuba, jebo kupace."

P.S Kakve su mi fotke?