Zivjeti u velikom gradu i seliti se (mjenjati mjesto stanovanja) unutar njega, dozivljaj je za sebe. Otkrivas nove stvari, imas osjecaj da si negdje sasvim drugo (a nisi), sve bi zelio da vidis, upoznas, sa okolinom da se stopis. Ja sam u fazi istrazivanja.
Sada zivim u Burnaby. Adminstrativno, on je jedan od gradova sto cine tzv. Great Vancouver. Neighbourhood, kvart iliti mahala zove se Burnaby/Gilmore Heights . Na nasem, zivim na brdu. Jesam pametan, evo topim se u salu i zakljucku svom.
Nekad, neighbourhood je bio, vecinski, sastavljen od italijanskih emigranata, tako da je , donekle, zadrzao sarm starog kontinenta sa mnogobrojnim frizerskim salonima, mesnicama, pekarama i radnjama mjesovite robe. U njima stanuje zamor, osjeca se miris dimljenog mesa i sira, odzvanjaju neizbjezni juznoslavenski jezici i crte lica.
Naravno, neighbourhood je sada izmjesan, kako oni to vole ovdje da kazu, mutikulturalan, multietnican, multi ovo, multi ono, multivitamini i ostali. Pored moje zgrade ima Kinez koji drzi pekaru "Tino's"- authentic Italian pastries and bread...wahahahahaha...mraka trgovacka. Oni nemaju problema sa prilagodjavanjem. A kako je krenulo, sljedeci put kad dodjem u Bosnu, ne bi me iznenadilo da neki od novootvorenih cevabdzinica/lokala nosi naziv "Ramzes" ili "Celo II", vlasnik, Andrew Wong. Zivjela globalna ekonomija, zivjela.
Jebote, zar je vec august !?
No comments:
Post a Comment