Vise mi mrsko brojati koji je ovo kratki predah po redu, zato pisem sto mi na pamet dodje. Nema vise predaha. August. Ljeto me napusta. U sustini, nije ga ni bilo. Par dana sto se zovu suncani i to je sve. Vecinom, promijenjljivo, nestabilno...
S druge strane, u Engleskoj potopske kise, na jugu starog kontinenta pozari i nesnosne vrucine, na sjeveru ionako nikad nema sunca, U Tuzli se ljudi masovno ljube... Globalni poremecaj. Moj vremenski izvjestaj je zavrsen. Vracam se sebi i proteklom mjesecu. Augustu...
Gdje sam bio? Nigdje. Sta sam radio? Krecio. "Pa dobro , nisi valjda citav mjesec krecio", cujem glasove u sebi. "Jesam, jesam...", odgovaram tiho. To se ustvari ne zove krecenje, nego preciznije, konciznije, uhu prihvatljivije-uredjivanje stana koje traje. Znaci, tek sam na pocetku necega sto se zove renoviranje po zelji i mogucnostima. U redu. Kupatilo i spavacu sobu smo zavrsili. Odatle se pocinje. Da imas gdje spavat, naguzit i istusirat. Sveto trojstvo. Jest, ali kasnije se ogladni. Zato smo i kuhinju sredili. Barem frizider i sporet da rade kako treba...
Uistinu, august mi je prosao radno. Ne zalim se. Dapace, drago mi je. Radio sam sebi. Rezultate vidim. Jedino mi zao sto nestaje. Ostaje mi pogled i sjecanje...
No comments:
Post a Comment