Poslije kisa dolazi razvedravanje. Ili, kako meteorolozi vole da kazu, nastupa... isto kao da je pozorisna trupa. Moze biti potpuno, djelomicno, neznatno, dramaticno. Kod mene dramaturgije nikad dosta. U svemu vidim scenu. Teatralnu...
Sumrak je poceo da pada, sastavilo se svijetlo i tama, nebeski svod i neboderi grada. Vrijeme stvoreno za mene. Uzimam kameru, izlazim na balkon, hladnoca mi jezi kozu, slikam. Hvala izumu digitalnom. Ako ispucam sto snimaka valjda ce barem tri biti dobra. Tako obicno i biva. Oblaci su brzi, ali ne i neuhvatljivi. Prostor je velik, ali ne i beskonacan. Sum dodira kise i automobilskih guma, sveprisutan. Svijetla zgrada nemarno su razbacana. Nesto kao tacke bez reda.Grad ulazi u vlaznu noc. Ja ogladnio...
No comments:
Post a Comment