Brico

Slusaj sad ovo. Vracam ti se ja danas s posla i odlucim da idem na sisanje. Kako sam u novom kraju, u potrazi sam i za novim bricom. Godinama sam se sisao kod jedne Vijetnamke, ali sad mi mrsko ici u drugi dio grada. Uostalom, sto i da idem kad ovdje na sve strane frizerski saloni .
Prolazim ja pored njih i posmatram. Ako je pun, garant je dobar. Ako nije, naravno, ne valja . E, fazon je da su vecinom puni oni saloni koji izgledaju ko iz tridesetih godina proslog vijeka, a ovi, ko satro, moderni, prazni ko pozoriste. Ja odoh tamo gdje su i drugi.
Udjem u jedan, crnomanjasti muskarac u ranim tridesetim, pozdravlja me. "Izvoli, sjedni", sjedam. Raspricali se mi, kako to inace biva kod brice:"...kako cemo...kratko, sa masinicom...zivis li u blizini...jesi li ozenjen...imas li djece...sta radis...odakle si rodom...?".
On se predstavi da je iz Iraka. Pa, gdje si jarane, ja mislio ti Italijan. Pricam ja njemu kako pola moje bivse zemlje radi tamo, kako ja kontam politicku situaciju, jest zajebano, znam, sta ces sada, nek si ti ovjde....i tako. Cestitam ja njemu bajram, zelim sve najbolje, smije se on drago mu pravo, odgovara mi tiho:"Hvala tebi puno, ja sam katolik".
"Ma znam ja jarane, sve je to isto Suni, Siiti, Katolici, Armeni, Kurdi i Sosoni samo nek je mira", vala se sad izvuci iz provale dana , e moj bekane, hrkljusem se, hrkuljusem...
Anyway, osisa on mene dobro, vidi se zna zanat, postadosmo prijatelji, vracam mu se sigurno.