Sunday, 4 November 2007

Blokade

Ja vec duze vrijeme mucim muku sa koncentracijom, sa odredjivanjem sta je prioritet, sta treba da mijenjam da bi bio opusteniji, sretniji, sta mogu ,a sta ne. Kako da mijenjam posao, kako da izaberem nesto sto me zanima u vezi doskolovanja, kako da uvjerim sebe da ja to mogu, a da se ne deprimiram. Osjecam blokade u sebi.

Da li zbog godina ili pomanjkanja povjerenja u samoga sebe, self-esteem, sta li vec, misli, vecinom brige, jednostavno me zarobe. Blokiram. Da li ih sam namecem ili mi je jednostavno mozak nemocan, nema odbrambeni sistem. Od cega to zavisi? Od osobe same ili okolnosti koje je ne mozes kontrolilrati. Ili mozes, ali si se uvjerio da ne mozes. Hm...blokade.
Sve sto zapocnem ne zavrsim. Nikako da se fokusiram na jednu stvar i da pokusam prvo rijesti nju , pa tek ostalo sto imam na umu. Recimo, banalan primjer, zapocenem citati tri knjige istovremeno, na pocetku sam skoncentrisan, ubrzo gubim volju. Ne zavrsim niti jednu. Slicno je sa vecinom stvari sto imam na umu. Ima li kakav naziv za ovo u medicini? Napravim listu stvari sto cu uciniti preko vikenda, nista. Zapocnem, i onda ,ubrzo, ostavim za neki drugi vikend. Ima se kao vremena. Na kraju se sve svodi na internet i besciljno surfanje istim. Cak sam si zacrtao da ne posjecujem vise od tri stranice, ali i to je previse. Samo osjecam gubljenje vremena. I sad , nije ovo moja manicno-depresivna tirada, niti je kisno vece novembarsko, ovo su moja razmisljanja, traju mjesecima, da ne kazem godinama. Moje blokade.

Kako se drugi nose sa slicnim osjecajem? Naravno, ako ih imaju, jer spomenuo sam puno zavisi od osobe, od prirode njegove, neko je plah, neko nije, nekog emocije savladaju, neko je ambiciozan, zna tacno sta hoce i moze, neka lakse prebrodjuje probleme , neko ih cak i sam stvara da bih mogao rjesavati.
Mislim da sam vise panicar nego sto u sustini imam strah. Mislim , strah postoji u svima nama, ali ako prelazi u paniku , nije dobro. Da li se zbog svega navedenog javljaju ove blokade u meni, kada jednostavno izgledam izgubljen, samom sebi neodredjen? Mogao bih ja ovako do sutra, zato i postoji blog, moderni outlet. Bolje da mucim cyber nego zenu. Ali, blokade ostaju u meni...

4 comments:

Retka Zverka said...

SD, samo osobe koju su plitke ko tanjir ne postavljaju sebi pitanja. Mogla bih dosta da pričam sa tobom na ovu temu, ali ne mislim da je komentar pravo mesto za to. :) Sažeto rečeno, bila sam majstor planiranja i ostvarivanja planova, a onda sam shvatila, God damn, pa ceo život promiče predamnom, a ja, ja sam tako uškopljena u sopstvenim lažnim percepcijama da je nešto uspeh, da je nešto baš to što ja hoću... a sve je to bila varka spoljnog sveta, sve je to bilo nešto što metaforično rečeno, drugi očekuju od mene - a ne ja, itd.

P. S. Pošto tvoje postove čitam od njihovog postanka, ako su se tvoja (samo)viđenja promenila, then this is just a piece of my bullshit. :)

sretno dijete said...

Covjece, pa ovo je post od prije 3 godine! Za zabrinuti se. Pitas me da li sam promijenio razmisljanja, da li i dalje postavljam pitanja? Volio bih da jesam, ali, eno post od jucer, procrastination.
Zverka, bez laznog pretjerivanja, pocastvovan sam sto citas moj blog od pocetka. Kao sto i sama kazes, o nekim temama covjek ne moze da raspravlja na siroko, ali, svaki komentar puno znaci.

veliki pozdrav
SD

Retka Zverka said...

Samo hronološki redosled ima smisla, kada želiš da shvatiš "pisca". :) Eto malo, da podiđem tvojoj sujeti, znam da to prija. :)) Nešto bih ti rekla. Pisanje ti polazi za rukom, ali ono što osećam je da ga treba "produbiti", treba zaroniti ispod površine i iznad staklene tavanice, tamo negde gde su pitanja, jer stalno je primetan otklon od sebe samog. U, ala sam sad ispala pametna, mož' misliti. ;) A pošto ti komentari znače, eto još malo od mene.

Pozz tebi sa Balkana, što si s one strane okeana. :)

sretno dijete said...

Dobro si primjetila, i moja su razmisljanja slicna. Bez obzira da li covjek ima "zilu" za pisanje, sebi svojstven stil, ipak, treba mu neka profesionalna sugestija, orijentacija da malo vise obrati paznju "iza staklene tavanice":).
Hocu reci, moje je pisanje amatersko...

A komentari ko komentari.Znace dosta, zavisi od osobe. Vise su potvrda da rijeci sto ostavljas iza sebe pojedini ljudi ipak primjete. O sujeti neki drugi put. Ako se hrani pravilno, bez prezderavanja, moze cak i korisna da bude...:)

pozdrav
SD