Bol

Danas sam se tako lijepo puk'o na poslu u nogu da sam u prvi mah pomislio da mi je nesto...puklo. Na srecu nije, ali blizu, bilo je. Bol prekri lice moje.
Elem, idem ja hodnikom i zvjeram negdje okolo, a ispred mene nekakva zeljezna kolica, sa izbocinom u visini moga desnog noznog zgloba. Kad sam ja to zakacio u punom hodu, nekakve plavicaste iskre protutnjale su mozgom mojim, a instantna bol zgrcila me da ne kriknem. Predivan udarac primih izmedju zgloba i cjevanice. Zidovi, cuvajte me.
I sve sam ja to pretrpio na poslu, kao radi se, nema se vremena da se stane, pogleda, moze se na nogu, dobro je. Dodjem kuci, kafica je tu, malo internet i blogiranje. Kad, moja ce ti noga, polako signale boli da salje. Skinem carapu, pogled bacim i imam sta i vidjeti.
Kruskolika oteklina u fazi formiranja, ukrasena spektrom nadolazecih boja. Sta cu, uzmem ice pack (kako se na nasem kaze-pakovanje leda) i zamotam oko otecenog mjesta iliti otoka . Ako sutra ustanem, pocet cu cak i u piramide da vjerujem. A ne da boli...