Ne mozes covjece, tako ti je to, internet, mediji, novinski stupci, usli su u sve pore nase.
Surfam ti ja netom, kad naletim (kao slucajno) na jos jednu epizodu hrvatske sapunice Vlatka-Dikan (cuj covjek se zove Dikan i to jos od miloste, ne kontam).
U studiju, voditeljica obucena u crno, puna razumijevanja i naravno, gadjenja za sve sto se desava oko njene gosce, gluho bilo, ozbiljna je ko sahrana, atmosfera komorna. Suze same samo sto mi ne krenuse.
Zadnja epizoda kaze da je Vlatka imala pobacaj. Za svaku zenu, pobacaj je nesto najgore sto moze da se desi. Trauma koja ostaje samo njoj znana. Tema emisije bi kao bila medicinska etika odnosno zastita pacijenata, jer, boze moj, kako se je mogao desiti takav propust i da takva vijest izadje u javnost. "Gdje moral ide?", pita se gosca emisije.
Kako to obicno biva, voditeljica preuzima uzde i zapocinje sa dobro spremljenim pitanjima:"...znate li da je vas bivsi suprug podnio zahtjev za DNK...kakav je vas komentar..."
Sad ja ne znam ko je gori, ona , koja tako nisko ide, Vlatka koja pristaje na intervju i iznosi najinitmnije detalje u medije ili ja, koji sve to citam/gledam.
Znam, ja sam, priznajem, kriv sam. Ali sta cu kad me zanimaju vijesti, desavanja i kulturoloska zbivanja prostora sa kojih dolazim. Cak sam i glas'o u anketi:" Kome vise vjerujete , Vlatki ili Dikanu?". Wahahaha. Sta ces,dijaspora...
No comments:
Post a Comment