Ova klimatska promjena razum mi muti. Danas je bilo negdje oko 15 C, toplo, pritisak u zraku neizdrzljiv. Neizbjezna kisa prati te u stopu. Pineapple express.
Na pauzi, odlazim u obliznju meksicku prcvarnicu. Vruce mi, potkuhan ko mis mekinjas, skidam jaknu sa sebe, trazim zrak. Smirim jedan chicken burito, salsa i luk tjeraju me da podrignem. To i cinim , tiho i sa uzitkom. Apa pronalazi jarana; zagusljivi zrak.
Izlazim napolje, kao lakse ce mi biti, ma kakvi, jos gore je. Gdje je ona zima od prije dva dana kad sam znao da mi je hladno, kad sam znao kako da se obucem, zastitim, gdje je ona studen sto godi, gdje je bjelina snijega sto smiruje?
Evo me ko kokos bez glave, koracam sporo, izbjegavam bare, zastajkujem. Da ja sebi kafu kupim, inace cu pocet kokodakat, mozda cak i krilima zaleprsat.
U Starbucksu jos gore. Potparilo sa svih strana ko da sam u sauni klimatskog beznadja. Opet me salsa dize. Daj kafu i bjezi. Asfalt se sija, cuju se sirene razne, vozaci su nervozni, gradjevinski radovi u blizini, glasovi su izmjesani. Bucno je.
Cini mi se da kisa polako prestaje. Kafa me razbistruje. Nazirem dugu u daljini...
No comments:
Post a Comment