Implant

Danas sam bio na operaciji. Danas sam proveo dan na zubarskoj stolici. Danas sam vadio prednji zub. Danas me boli sve: vilica, desni, usne. Osamucen sam i ostra bol svjeze rane, prozima me.
Danas sam ostao laksi za par hiljada dolara. Neka sam. Danas se ne osjecam bas najbolje. Proci ce. Danas sam ugradjivao implant, mislim, zubni. Kazu da traje vjecno.

Kratak izvjestaj. Dolazim u zakazano vrijeme. Jeste li spremni? Jesam. Sjednite i opustitie se. Sjeo sam. Vadjenje pocinje.
Kad me je gospodin specijalista implantni uhvatio mezetiti: injekcija jedna, pa druga, pa busi, pa udaraj. Prvo nekim instrumentima, ne moze, daj cekic drveni, macola zubna, sta li vec, ah. Vuci, pa guraj, pa opet udaraj, pa zasarafljuj, pa ne pustaj, pa ne disi, pa disi, pa otvori, pa zatvori...uh. Ne ponovilo se.

I tako, nakon visemjesecnih putesestvija sa mojim prednjim zubom, krunom, navlakom, ispadanjem, lomljenjem,ponovnim stavljanjem, na kraju sam morao da ga vadim. Nimalo ugodnom iskustvo.
Trenutno nosim umjetni zub. Kazu, privremeno iliti prelazni period. Nekakva proteza koja se zakaci za zubalo i onda izgledas kao da ti nije nista.
A vraga nije nista, bez prednjeg sam zuba, ni nalik na nekadasnjeg covjeka.
Cini mi se da imam limenu konzervu od pastete u ustima. Tuga.
Ovakav cu da budem do prve kontrole, da vide je li sve u redu, da li je korijen zuba implant prihvatio, da li ima infekcije. Naredne sedmice biti ce zanimljive. Jesam li vec rekao da me sve boli?

A ja sada gladan. Ne da sam gladan, umirem. Nekakve figurice mi titraju ispred ociju, zubna fatamorgana, ko novogodisnje prskalice, jedino sto jelke nema. Sta cu sad? Vratite mi prednji zub, evo vam implant natrag.