Portland, OR

Portland, drzava Oregon, susjedni je grad velikog brata Seattla. Tri sata udaljen od njega, smjesten izmedju obala dviju rijeka, Portland predstavlja, za ovaj kontinent, grad srednje velicine. Tamo zive moji prijatelji kod kojih redovno odlazim svake godine u posjetu. Otisao sam i ove.


Vrijeme je bilo, kako to i biva, promijenjljivo, jedan dan prohladno s kisom, drugi, suncan i ugodan za setnju. Pa, hajde onda da prosetam malo.
Portland ima sarm manjeg grada, odnosno starih kvartova. Kuce su raznovrsne, vecinom jednospratnice sa lijepim, prostranim dvoristem. Barem u ovom dijelu gdje zive moji prijatelji. Poznat je kao grad ruza, koje cvjetaju pocetkom proljeca. Ja, ili sam zakasnio ili jos pocele cvjetati nisu, ne nagledah se bas puno ruza. Ali, proljece je stiglo. Osjeca se u zraku.


Subota je, prijepodnevni su sati. Poneki prolaznik prolazi pored mene, klimanjem otpozdravljamo jedni druge. Neko je izasao sa bebom u kolicima, neko je u setnji s kucnim ljubicem, a neko, kao ja , lagano, turisticki, bez zurbe i odredjenog cilja. Lokalni macori izlezavaju se na ugrijanim verandama, jednostavno, prave se vazni. Na poziv, javljaju se i sporo prilaze. Zastajkujem prelazim rukom preko sjajne dlake, ceskim ih ispod vrata. Pokusavam da zvucim kao oni, kako se to kaze jezikom knjizevnosti, aha, onomatopeja. Ispustam zvukove da licim na njih. Imitiram ih.


Pozdravljam svoje nove zivotinjske drugare i ostavljam ih da uzivaju u toplini kucnog dvorista i proljetnog sunca. Kvart se polagano pocinje da budi, sve je vise ljudi vani i u bastama kafica. Kupujem kafu i nastavljam setnju. Miris behara prozima zrak, glasovi i cvrkut ptica dopunjuju jedan druge, a prohladan vjetar podsjeca... stiglo je proljece.