Gotovo je. Mjesec fudbala je iza mene. Spanija je novi prvak Europe.Zasluzeno, bili su najbolji.Svaka cast.
Rijetko se desi da tim koji igra lijepo za oci na kraju i bude prvi. Sve se svodi:taktika, kombinacije, cekanje tudjih gresaka, malo srece,nadoknada vremena, penali... Medjutim, ovaj put, Spanija je pokazala pravu sliku fudbala. Igraj kako znas i idi do kraja.
Generalno, prvenstvo je bilo odlicno. Organizacija, navijaci, atmosfera, malo kise,vise sunca, malo suza, pregrst radosti. Prezentiran je dobar fudabal, dinamican, neocekivani obrati, te jos jednom pokazao zasto se smatra najvaznijom sporednom stvari na svijetu.
Neki su podbacili, neki su bili bolji nego sto se ocekivalo, neki su heroji nacije, neki ce se prodati dobro, neki ce se izgubiti u prosjecnosti, nekom svane, a nekome smrkne.
Jao, kako smo misaono raspolozeni. Evo me se tresam sav od saznanja tog. Ko da drzim pobjednicki pehar u rukama , a ne laptop. Dosta suplje. Viva Espana...
E,sada rahat odoh napolje. Kod nas pripeklo pravo, val vrucine je napokon dosao. Rostilj je spreman, meso se marinira, povrce je ocisceno, deka pripremljena, piva je ohladjena. Auto samo na polazak ceka. Vozi zekane, doslo je ljeto...
Sunday, 29 June 2008
Saturday, 28 June 2008
Thursday, 26 June 2008
Wednesday, 25 June 2008
Monday, 23 June 2008
Saturday, 21 June 2008
Prvi je dan ljeta
A ljeta nema. Sve je nesto tmurno,tesko, sporo ili sto bi nas narod rekao, krmeljavo. Nikako da sastavi par dana sunca, pa da se covjek malo oraspolozi i na neki odlazak u prirodu, odmor, odluci.
Neka, neka, cekam ja na tebe(mislim na ljeto, cekao sam te citavu zimu, mogu vala jos malo. Kad te scepam pustati te necu, ujedno, reci cu internetu-do vidjento.
Ljeto, smiluj se, udostoji me sa tri mjeseca sunca. Zar toliko puno trazim?
Neka, neka, cekam ja na tebe(mislim na ljeto, cekao sam te citavu zimu, mogu vala jos malo. Kad te scepam pustati te necu, ujedno, reci cu internetu-do vidjento.
Ljeto, smiluj se, udostoji me sa tri mjeseca sunca. Zar toliko puno trazim?
Euro 2008...II
Mislio sam se ne javljati do kraja prvenstva, ali, kad se je vec tako lijepo zakuhalo da napisem koju.
Nakon jucerasnje teske utakmice ili kako se to strucno kaze, rovoske bitke, Hrvatska-Turska, i pobjede s(p)retnijeg, danasnji susret izmedju Holandije i Rusije vratio mi je vjeru u fudbal.
Rusi su rasturili favorizovane Holandjane. Ali, kako. Njihovom igrom tzv. totalnim fudbalom, koji su oni patentirali 70-tih godina proslog vijeka. Brzi, neprevidljivi, spretni sa loptom, pucaki raspolozeni, bez kompleksa, napadacki opasni... Je li ovo pocetak neke nove revolucije sto se fudbalskom zove? Ljubitelji fudbala, cuvajte se, Rusi dolaze.
Nakon jucerasnje teske utakmice ili kako se to strucno kaze, rovoske bitke, Hrvatska-Turska, i pobjede s(p)retnijeg, danasnji susret izmedju Holandije i Rusije vratio mi je vjeru u fudbal.
Rusi su rasturili favorizovane Holandjane. Ali, kako. Njihovom igrom tzv. totalnim fudbalom, koji su oni patentirali 70-tih godina proslog vijeka. Brzi, neprevidljivi, spretni sa loptom, pucaki raspolozeni, bez kompleksa, napadacki opasni... Je li ovo pocetak neke nove revolucije sto se fudbalskom zove? Ljubitelji fudbala, cuvajte se, Rusi dolaze.
Sunday, 15 June 2008
Friday, 6 June 2008
Euro 2008
Sutra zapocinje evropsko prvenstvo u fudbalu. Zemlje domacini, Austrija i Svicarska.
Kaze se, fudbal je najvaznija sporedna stvar na svijetu, a za vecinu zemalja i vise od toga. Nacionalni ponos, mjesto od znacaja na politickoj mapi koju uvijek kroje najjaci. Zamisljam finale, Turska-Grcka, urlici navijaca, tribine se tresu, zemlja se pomjera, stara dama Europa u plamenu, nove se granice ucrtavaju. Znam, tesko da ce tako biti, rekoh, zamisljam. Ludilo...
Da li navijam za nekoga? Da li imam svoj "nacionalni" ponos? Da li imam favorita? Ne.
Volim da gledam, da pratim, da uzivam i budem indirektni dio necega sto se zove prvenstvo Europe u fudbalu. Ja sam samo zaljubljenik u ovu igru, pasionarni posmatrac pored malog ekrana. Sto ce reci, narednih par sedmica, moje je mjesto gdje? Da, pogodili ste. Pored malog...
Kaze se, fudbal je najvaznija sporedna stvar na svijetu, a za vecinu zemalja i vise od toga. Nacionalni ponos, mjesto od znacaja na politickoj mapi koju uvijek kroje najjaci. Zamisljam finale, Turska-Grcka, urlici navijaca, tribine se tresu, zemlja se pomjera, stara dama Europa u plamenu, nove se granice ucrtavaju. Znam, tesko da ce tako biti, rekoh, zamisljam. Ludilo...
Da li navijam za nekoga? Da li imam svoj "nacionalni" ponos? Da li imam favorita? Ne.
Volim da gledam, da pratim, da uzivam i budem indirektni dio necega sto se zove prvenstvo Europe u fudbalu. Ja sam samo zaljubljenik u ovu igru, pasionarni posmatrac pored malog ekrana. Sto ce reci, narednih par sedmica, moje je mjesto gdje? Da, pogodili ste. Pored malog...
Thursday, 5 June 2008
Wednesday, 4 June 2008
Tuesday, 3 June 2008
Phantom of the opera
Veceras u Vancouveru, nastupa cult band osamdesetih,legende, rodonacelnici britanskog melodicnog metala, zvuk i fenomen koji i dalje traje...Iron Maiden.
Ceprkam po jutjubetu, pa naletih na snimak sa njihovim prvim pjevacem, Paul Di'Anno, vjerovatno jednim od najstarijih uopste. Sve te kretnje,scena, frizure, odjeca...izgledaju mi simpaticno smijesnim.
Simpaticnim , jer sebe vidim prije dvadeset godina (i vise); smijesnim, sto stalno gledam unazad, a komotno mogu da vidim unaprijed.
Oni veceras imaju koncert. Tu, u tvome gradu. Kupis kartu i odes. Sta te sprecava? Godine? Nije to vise za tebe. Imas ti pametnija posla, zar ne? Nije valjda da jos to slusas?Ne slusam, ali... Nije valjda da bi isao? Ne bih, ali... Daj ne budi smijesan. Zasto sam smijesan? Oni su legende...
Zamisljam, kako sam oduvijek sanjao da cu jednog dana ici na koncert nekog, svjetski poznatog benda, kako cu mahati kosom, potpomognut adrenalinom i alkoholom, kako cu napraviti neko sranje po kome ce me pamtiti i kako mi bas to nedostaje da budem sretniji nego sto jesam.
Na koncertu nisam bio, a ni sranje napravio nisam. Ipak, nesto mi nedostaje.
Evo me, tu gdje jesam, zavaljen na kaucu, sa laptopom u krilu, gledam video klip Iron Maidena i blagi osmijeh vjecnog dijeteta na licu mi se nazire. Odrastanje se tako nevinim sada cini.
Ceprkam po jutjubetu, pa naletih na snimak sa njihovim prvim pjevacem, Paul Di'Anno, vjerovatno jednim od najstarijih uopste. Sve te kretnje,scena, frizure, odjeca...izgledaju mi simpaticno smijesnim.
Simpaticnim , jer sebe vidim prije dvadeset godina (i vise); smijesnim, sto stalno gledam unazad, a komotno mogu da vidim unaprijed.
Oni veceras imaju koncert. Tu, u tvome gradu. Kupis kartu i odes. Sta te sprecava? Godine? Nije to vise za tebe. Imas ti pametnija posla, zar ne? Nije valjda da jos to slusas?Ne slusam, ali... Nije valjda da bi isao? Ne bih, ali... Daj ne budi smijesan. Zasto sam smijesan? Oni su legende...
Zamisljam, kako sam oduvijek sanjao da cu jednog dana ici na koncert nekog, svjetski poznatog benda, kako cu mahati kosom, potpomognut adrenalinom i alkoholom, kako cu napraviti neko sranje po kome ce me pamtiti i kako mi bas to nedostaje da budem sretniji nego sto jesam.
Na koncertu nisam bio, a ni sranje napravio nisam. Ipak, nesto mi nedostaje.
Evo me, tu gdje jesam, zavaljen na kaucu, sa laptopom u krilu, gledam video klip Iron Maidena i blagi osmijeh vjecnog dijeteta na licu mi se nazire. Odrastanje se tako nevinim sada cini.
Sunday, 1 June 2008
Ladno pivce...II
E, covjek je virtualni car, svaka mu cast. Sve kontam samo da jos pogledam ovo, mozda ima ovo, mozda je stavio ono, hajde da provjerim kakav je kvalitet...nedjelja mi prolazi, a ja sa youtube ne silazim. Odgledao sam dva filma, dvije epizode "Grlom u Jagode"(...Bane ce prvo do Trsta, a onda brodom do Ria..."), a sad je na redu jedna epizoda "Otpisanih".
Ladno pivce, gdje cuo i ne cuo, hvala ti...
Ladno pivce, gdje cuo i ne cuo, hvala ti...
Ladno pivce
Evo mene. Salio se sinoc malo, vracam se blogu, sta mogu, slab karakter, a i vrijeme nekakvo sugavo,oblacno, bez sunca. Ljeto ipak jos doslo nije.
Nego, ima jedan lik na netu odnosno na youtube, koji postire video klipove sa filmovima i serijama bivse nam drzave. Ime mu je ladno pivce.
Uglavnom , covjek je vec turio preko 3,000 klipova i nastavlja da tura dalje. Vecinom su sastavljeni iz nekoliko dijelova(od po desetak minuta) i u zavisnosti od kvalitete ( i izvora filmskog materijala), moze se komotno pogledati citav film. Negdje nema sve dijelove, ali opet, lijepo se barem podsjetiti na ex-yu kinematografiju.
Samo ukucajte na youtube...ladnopivce...samo ce vam se ukazati.
Bas sam jutros odgledao "U Gori Raste Zelen Bor"(71'-redatelj Antun Vrdoljak-Boris Dvornik, Ivica Vidovic...). Ovaj film je svojevremeno bio u tzv. bunkeru, kao lafo, prikazuje partizane u svijetlu koje nije bilo u skladu drustvene "svijetlosti" onoga vremena.Anyway, dobar film, odlicna gluma, lijepi kadrovi.
Takodjer, zapoceo sam gledati meni dragu seriju "Kuda Idu Divlje Svinje" ('71-redatelj Ivo Stivicic-Ljubisa Samardzic, Fabijan Sovagovic, Ivo Serdar...). Kad se je ova serija reprizirala,u ranim 80'tim, ja, osnovnoskolsko dijete, cak sam romane skupljao koji su bili bazirani na istoimenoj seriji. Crni Roko su se zvali, cini mi se.
Da, pretplatio sam se na online Sportske Novosti. Mjesec dana, da vidim kako ce me ici. A i evropsko se prvenstvo u fudbalu priblizava. Znaci, malo youtube-ladnopivce, malo online novine, kafica i ti fazoni. Jos da je sunca vise...
Nego, ima jedan lik na netu odnosno na youtube, koji postire video klipove sa filmovima i serijama bivse nam drzave. Ime mu je ladno pivce.
Uglavnom , covjek je vec turio preko 3,000 klipova i nastavlja da tura dalje. Vecinom su sastavljeni iz nekoliko dijelova(od po desetak minuta) i u zavisnosti od kvalitete ( i izvora filmskog materijala), moze se komotno pogledati citav film. Negdje nema sve dijelove, ali opet, lijepo se barem podsjetiti na ex-yu kinematografiju.
Samo ukucajte na youtube...ladnopivce...samo ce vam se ukazati.
Bas sam jutros odgledao "U Gori Raste Zelen Bor"(71'-redatelj Antun Vrdoljak-Boris Dvornik, Ivica Vidovic...). Ovaj film je svojevremeno bio u tzv. bunkeru, kao lafo, prikazuje partizane u svijetlu koje nije bilo u skladu drustvene "svijetlosti" onoga vremena.Anyway, dobar film, odlicna gluma, lijepi kadrovi.
Takodjer, zapoceo sam gledati meni dragu seriju "Kuda Idu Divlje Svinje" ('71-redatelj Ivo Stivicic-Ljubisa Samardzic, Fabijan Sovagovic, Ivo Serdar...). Kad se je ova serija reprizirala,u ranim 80'tim, ja, osnovnoskolsko dijete, cak sam romane skupljao koji su bili bazirani na istoimenoj seriji. Crni Roko su se zvali, cini mi se.
Da, pretplatio sam se na online Sportske Novosti. Mjesec dana, da vidim kako ce me ici. A i evropsko se prvenstvo u fudbalu priblizava. Znaci, malo youtube-ladnopivce, malo online novine, kafica i ti fazoni. Jos da je sunca vise...
Subscribe to:
Posts (Atom)