The Kinks
Thursday, 31 July 2008
Na kraju jula
Danas je zadnji dan u mjesecu julu. Uvijek mi je nekako zao sto jula nema vise, sto je sredina ljeta i sto ce dani biti sve kraci.
Danas je kisa, bila je i sinoc, kazu i sutra ce. Zadnjih dana bas i ne izgleda kao da je ljeto.Glavobolju blagu osjecam, umor takodjer, govorim samome sebi, garant je do promjena vremena.Ili su mi opet misli uzbudjene i glavi mira ne daju?
Kad mi se desava takvo sto, krivim net, trazim odmor. Odredim se period bez elektronskog slova, smanjim pristup na minimum, uzmem knjigu, prosetam misli putevima drugim, pokusavam da se organizujem. Nesto kao mentalna higijena.
I tako, sto bi rekla neka stara pjesma osamdesetih...dok misli mi vrludaju...ja i nemam puno sta za reci. Jednostavno, talas elektronskog zasicenja oplakuje me. Odoh onda na Youtube neki videoklip da pronadjem. Auguste, zar si vec tu...
Danas je kisa, bila je i sinoc, kazu i sutra ce. Zadnjih dana bas i ne izgleda kao da je ljeto.Glavobolju blagu osjecam, umor takodjer, govorim samome sebi, garant je do promjena vremena.Ili su mi opet misli uzbudjene i glavi mira ne daju?
Kad mi se desava takvo sto, krivim net, trazim odmor. Odredim se period bez elektronskog slova, smanjim pristup na minimum, uzmem knjigu, prosetam misli putevima drugim, pokusavam da se organizujem. Nesto kao mentalna higijena.
I tako, sto bi rekla neka stara pjesma osamdesetih...dok misli mi vrludaju...ja i nemam puno sta za reci. Jednostavno, talas elektronskog zasicenja oplakuje me. Odoh onda na Youtube neki videoklip da pronadjem. Auguste, zar si vec tu...
Wednesday, 30 July 2008
In Memoriam
Sinoc je u Puli, nakon teske bolesti, umro jedan od velikana boksacke vjestine i sporta uopste. Mate Parlov. Ljudina.
Za sve nas odrasle u 80-tim, u sjecanju ostaje spica sportskog pregleda i legendarni direkt koji Cuella salje na spavanje. Svi smo zeljeli barem za trenutak da budemo Mate.
Veliki covjek, nikad eksponiran u javnosti, nikad u sluzbi drzavne politike, povucen,skroman, tih, samo svoj. Mate Parlov.
Mate, laka ti zemlja. Velikani nikad ne umiru.
Za sve nas odrasle u 80-tim, u sjecanju ostaje spica sportskog pregleda i legendarni direkt koji Cuella salje na spavanje. Svi smo zeljeli barem za trenutak da budemo Mate.
Veliki covjek, nikad eksponiran u javnosti, nikad u sluzbi drzavne politike, povucen,skroman, tih, samo svoj. Mate Parlov.
Mate, laka ti zemlja. Velikani nikad ne umiru.
Monday, 28 July 2008
Na danasnji dan
Prije nego sto spomenem sta bijase prije godinu dana na danasnji dan, simpatican dogadjaj odigrao se danas.
Odlazim na pauzu, obliznji libanonski restorancic, brza hrana srednjeg i bliskog nam istoka. Narucujem chicken shawarmu raznim sosevima umotanu, sirim usta i halapljivo uzimam zalogaj.
Lagano zvacem, osjecam dobro znan ukus, lijepo mi je, uzivam u odmoru svom, stomak zadovoljstvom prede. Medjutim,cekaj malo, kao da mi nesto u ustima fali. Kao da neka praznina se siri, kao da sam bez zuba prednjeg. I jesam.
Joj, Tito dragi, bas mi sada to treba. Moj famozoni prednji zub. Moja bol i moja muka. Moj pejn in di es.
Umjetni zub, koji bi uskoro trebao da dobije pokrivac sa krunom, puce i ostade u usnoj supljini zajedno sa chicken shawarmom i sosevima njenim. Divota.
Prvo rukama isceprkaj zub, pazi da ga ne progutas, zatim krezav hodaj ulicama Vancouvera. Predivno.
Vracam se nazad svakodnevnom poslu. Pokusavam da ga vratim nazad, nesto da izmajmunisem, samo da mi stoji. Pokusavam da komuniciram sa okolinom, da ne pricam puno, krezav sam, pomislit ce ljudi da sam se vratio sa netom zavrsenog fudbalskog derbija.
Zovem zubara hitno, stanje alarmantno, zakazujem posjetu hitnu. Umjetni ostatak zuba u dzepu, muka se skupila u grudima. Upitnik iznad glave stoji pravo. Pitam se:" Dokle cu imati probleme sa zubima?".
A sta je bilo na danasnji dan prije godinu dana? Zaboravio sam...
Odlazim na pauzu, obliznji libanonski restorancic, brza hrana srednjeg i bliskog nam istoka. Narucujem chicken shawarmu raznim sosevima umotanu, sirim usta i halapljivo uzimam zalogaj.
Lagano zvacem, osjecam dobro znan ukus, lijepo mi je, uzivam u odmoru svom, stomak zadovoljstvom prede. Medjutim,cekaj malo, kao da mi nesto u ustima fali. Kao da neka praznina se siri, kao da sam bez zuba prednjeg. I jesam.
Joj, Tito dragi, bas mi sada to treba. Moj famozoni prednji zub. Moja bol i moja muka. Moj pejn in di es.
Umjetni zub, koji bi uskoro trebao da dobije pokrivac sa krunom, puce i ostade u usnoj supljini zajedno sa chicken shawarmom i sosevima njenim. Divota.
Prvo rukama isceprkaj zub, pazi da ga ne progutas, zatim krezav hodaj ulicama Vancouvera. Predivno.
Vracam se nazad svakodnevnom poslu. Pokusavam da ga vratim nazad, nesto da izmajmunisem, samo da mi stoji. Pokusavam da komuniciram sa okolinom, da ne pricam puno, krezav sam, pomislit ce ljudi da sam se vratio sa netom zavrsenog fudbalskog derbija.
Zovem zubara hitno, stanje alarmantno, zakazujem posjetu hitnu. Umjetni ostatak zuba u dzepu, muka se skupila u grudima. Upitnik iznad glave stoji pravo. Pitam se:" Dokle cu imati probleme sa zubima?".
A sta je bilo na danasnji dan prije godinu dana? Zaboravio sam...
Wednesday, 16 July 2008
Tuesday, 15 July 2008
Summertime
Ovako. Ljeto je u Vancouveru lijepo. Naravno, kad ga ima, a trenutno ga ima, sto reci, napolje, sto dalje od kompjutera.Ima se parkova, ima se bazena, ima se obala okeana, ima se gdje.
Imamo cak i malu bubnjaricu na cumur iliti ugalj, a sve ostalo je stvar volje i trenutka. Zelis li da ides, da li ti se ide, hoces li rostiljati ili samo malo se prosetati, do tebe je.
Proslu nedjelju smo rostiljali.
Fazon kod rostiljanja je da se prvo najedes kod kuce. Jer, ako si dosao bas gladan i cekas da se rostilj raspali i sve pripremi, rostiljanje nije za tebe. Rostilj je ritual. Rostilj je opustanje. Rostilj je drugo ti.
Uz rostilj sjeda piva, suplja prica, cutanje cak. Malo se gleda okolina, malo se smeka propupala mladost Vancouvera, malo se i pazi da vatra ne utihne tj. da se rostilj ne ugasi.
Ali, treba i fino mjesto naci. Ono, intima i ti fazoni, ne bas krcato ljudima, malo da ti imas svoj mir, neka osama, trava zelena, plavetnilo neba, svjezina okeana i tako to.
I ne treba se puno najesti iliti nakrkati. Polako, malo povrca, malo gljiva, nesto marinirana mesa i neizbjezni ,rukom domacinskom, radjeni cevapi.Ljeto je i treba ga iskoristiti.
Jesam li rekao da piva dobro uz rostilj niz grlo klizi?
Imamo cak i malu bubnjaricu na cumur iliti ugalj, a sve ostalo je stvar volje i trenutka. Zelis li da ides, da li ti se ide, hoces li rostiljati ili samo malo se prosetati, do tebe je.
Proslu nedjelju smo rostiljali.
Fazon kod rostiljanja je da se prvo najedes kod kuce. Jer, ako si dosao bas gladan i cekas da se rostilj raspali i sve pripremi, rostiljanje nije za tebe. Rostilj je ritual. Rostilj je opustanje. Rostilj je drugo ti.
Uz rostilj sjeda piva, suplja prica, cutanje cak. Malo se gleda okolina, malo se smeka propupala mladost Vancouvera, malo se i pazi da vatra ne utihne tj. da se rostilj ne ugasi.
Ali, treba i fino mjesto naci. Ono, intima i ti fazoni, ne bas krcato ljudima, malo da ti imas svoj mir, neka osama, trava zelena, plavetnilo neba, svjezina okeana i tako to.
I ne treba se puno najesti iliti nakrkati. Polako, malo povrca, malo gljiva, nesto marinirana mesa i neizbjezni ,rukom domacinskom, radjeni cevapi.Ljeto je i treba ga iskoristiti.
Jesam li rekao da piva dobro uz rostilj niz grlo klizi?
Saturday, 12 July 2008
Subscribe to:
Posts (Atom)