Summertime

Ovako. Ljeto je u Vancouveru lijepo. Naravno, kad ga ima, a trenutno ga ima, sto reci, napolje, sto dalje od kompjutera.Ima se parkova, ima se bazena, ima se obala okeana, ima se gdje.
Imamo cak i malu bubnjaricu na cumur iliti ugalj, a sve ostalo je stvar volje i trenutka. Zelis li da ides, da li ti se ide, hoces li rostiljati ili samo malo se prosetati, do tebe je.
Proslu nedjelju smo rostiljali.


Fazon kod rostiljanja je da se prvo najedes kod kuce. Jer, ako si dosao bas gladan i cekas da se rostilj raspali i sve pripremi, rostiljanje nije za tebe. Rostilj je ritual. Rostilj je opustanje. Rostilj je drugo ti.
Uz rostilj sjeda piva, suplja prica, cutanje cak. Malo se gleda okolina, malo se smeka propupala mladost Vancouvera, malo se i pazi da vatra ne utihne tj. da se rostilj ne ugasi.


Ali, treba i fino mjesto naci. Ono, intima i ti fazoni, ne bas krcato ljudima, malo da ti imas svoj mir, neka osama, trava zelena, plavetnilo neba, svjezina okeana i tako to.
I ne treba se puno najesti iliti nakrkati. Polako, malo povrca, malo gljiva, nesto marinirana mesa i neizbjezni ,rukom domacinskom, radjeni cevapi.Ljeto je i treba ga iskoristiti.
Jesam li rekao da piva dobro uz rostilj niz grlo klizi?