Lost Lake

Nalazi se u drzavi Oregon. Sat i po voznje od Portlanda. Ides glavnim putem, pa skrenes lijevo , pa uz brdo, pa dok ne stignes. Priroda. Skoro netaknuta.

Prosli vikend uputili se na mali odmor kod prijatelja u dragu nam i susjednu drzavu sto se Amerikom zove. Te dane Portland je zahvatio talas iliti val tropske vrucine. Grad je disao na skrge , a osjetiti 36 stepeni uzavrelog asfalta nije bas iskustvo zeljno ponavljanja. Hajmo na planinu, jezero, kupanje, zezu, rostilj sto ceka i apetit uzbudjuje.



Lost Lake je ispred nas. U pozadini, mocna silueta vjecitog snijega i leda, Mt.Hood. Jezero ne bas toplo, moze se reci prohladno cak. Idealno za osvjeziti se. Odlazak u vodu spor je i oprezan. Oko mene, vesela meksikanska familija, cca njih desetak, ako ne i vise. Glasni su, veseli, vriste i prskaju se. Glava obitelji (barem ja mislim da je tako, jer ima crne brcice, a brkovi su sta? Naravno, simbol muzevnosti i neizbjezni ukras muskog lica), zaranja u vodu sa konzervom pive u lijevoj ruci, upaljenom cigarom u desnoj, obucen u bijelu potkosulju znoja i tamnoplavi sorc. Macho. Errol Flynn izgubljenog jezera.

Osmijeh mi prekriva lica, a hladne kapi vode, naslonjene na zagrijanom tijelu, tjeraju da zaplivam sto prije.
Brrrrrr..hladno je, ali godi pravo.



Poslije kupanja, neizbjezni rostilj. Malo mariniranog mesa, malo povrca, poneka piva i suplja prica. Vrijeme se mijenja, planina je to, oblaci dolaze brzo, temperatura se smanjuje znatno. Vjetar donosi sitne kapi kise, povrsina jezera uznemiruje se. Noc polako pocinje da pada.
Ali, imamo mi i kolibu. Malenu, trosnu, izgleda skromnog. Zavucena duboko u sumi, idealno skloniste od divlje planinske cudi i vremenskih nepogoda.
Noc u potpunosti prekriva planinu i jezero u njoj. Zadnja se pica ispijaju, tihe se rijeci govore, san polako u susret nam dolazi. Lost Lake, laku noc...