Kew Gardens

Kew Gardens nalazi se uz Thamesu malo juznije od West Ealinga. Odlucili smo malo odmoriti od trke-frke Londona i uputiti se u mirnije krajeve engleske metropole. Uzimamo tube, presjedamo, hvatamo drugi voz i evo nas ubrzo do naseg odredista, Kew Gardens.


Stanica, za divno cudo, nije prometna. Nema dobro znane guzve, iznenadjujuce tiho je. Okruzena malim trgom i drvoredom, simpaticnom se cini . Evo, motam po glavi pravu rijec. Aha, rustikalnoscu odise (cuj mi price, rustika. Isto zvuci ko akustika).
Tu je, naravno, i nezbjezni pub. Razmisljamo da li prvo jedno pivo da smirimo ili da prvo prohodamo. Odlucujemo se na setnju.
Jos je rano, mozda je i to razlog sto nema vise ljudi ili jednostavno ovaj kraj zivi sporim tempom zivota. Ne bunim se, lagana setnja, prija mi.


Krecemo se u pravcu velikog botanickog vrta, po kome kraj i nosi ime. Mapa pokazuje da je ogroman, prakticki, zauzima pola mjesta. Prostire se na, ne znam koliko hektara, ponosi se pozamasnom kolekcijom raznih endemskih biljaka , drveca...treba ti citav dan ako zelis proci i vidjeti sve od interesa. Kew Gardens je i idelano mjesto za piknike, tako su nam barem rekli, ali , nama nije sada do piknika niti endemskih biljaka, voljeli bi dalje samim mjestom hodati, istrazivati, pint piva popiti...


Dolazimo do Thames iliti na nasem Temze. Mene blizina vode uvijek smiruje. Mada je nepravilno reci za rijeku voda, nije u redu prirodnu ljepotu usporedjivati tako, ali sve sto protice, sumi, blago talasa, obale dodiruje(dobro i WC-solja ima iste karakteristike, necemo se sad ujedat)u meni se osjecaj opustanja budi (pa jest, i na WV-solji osjecaji opustanja , iskreni su). Mozda sto sam po horoskopu rak, ili jednostavno, godi mi.
A poslije setnje uz obalu rijeke, u basti lokalnog puba, jedan pint piva sjeda ko zakletva pionirska.