Nedjelja je jutro

Nedjelja je jutro, mjesec je oktobar. Moj bioritam slican je radnim danima, ne spavam mnogo, jednostavno kad oci otvorim, ne izlezavam se, iz kreveta se izvlacim, dizem se.
Osjecam kako sunceve zrake, sto kroz poluotvorene zastore, put do dnevne sobe pronalaze. Otvaram vrata balkona, na njemu sam. Moj pogled, maglovit je. Ja to figurativno...


Ako mi ima sta ljepse , ako mi ima sta draze, to je pogled sa balkona sobe u jutro sto tek pocinje. Uvijek neki novi detalji, neke druge boje, nesto to prije vidio nisam, nesto sto ne ocekujem. Magla...
Prijatni niski, bjelicasti trag, sto lebdi, vijuga i nestaje. Umotana u mirnocu nedjeljnog jutra, cini se nestvarna, ja je gledam, ona pogled uzvraca.


Miran sam. Moj pogled prepreka nema. Obrisi downtowna u daljini, plavetnilo okeana lezerno naslanjeno na njega, kranovi u blizini, cuju se ptice...jutarnje sekvence magle sto se mijenja i nestaje. Ima neki naziv za ovu scenu. Ma sve mi se nesto vrti po glavi. Kako se to ono kaze, aha, vinjete. Da, upravo to, vinjete jutra jedne oktobarske nedjelje.
Sad bi kao neka lagana muzika u backgroundu trebala da ide...