Pubi

Kod mene, kisa je stala. Snazan vjetar tjera ostatke oblaka, vedro je, prohladno cak. Glava mi tinja, popodnevnu kafu smirio sam davno. U kuhinji se osjeca miris suhih rebara. Grah se za sutra kuha.
Onaj fini, sareni, grah komo, kad legne na stomak isto proteinska armatura, spasa ti nema. Tvoje je da samo dignes noge i predas mu se bez otpora. Krckam ga polako, na laganoj vatri, bas onako kako treba. Moj grah , nadaleko se cuje.

Cekaj malo, ovo je prica o Pubiju. Jebes grah sada. Pubi je ime psa. Bio je dlake crne, rase nepoznate, avlijaner pravi. To su moja prva sjecanja na odlaske kod bake kad jos ni skolu pohadjao nisam. Veliko, prostrano dvoriste, sklepana drvena kuca za pse i Pubi ispred nje.

Pas ko pas. Igracka za djecu. Razvlacili smo ga kao zvaku , vjesali se o njemu, frizure mu pravili, usima se njegovim klempavim igrali. On, postojano kano klisurina, trpio je djecje nestasluke sve.
Jednog dana, bez razloga meni poznatog, zavucem se kod Pubija u kucicu. Ona lijepa, pod mekan, milina. Omamljen umorom nakon igre, svjezinom dana i psecom mokracom, zaspao sam snom dubokim. Basna prava.

Noc je polako pocela da pada, tama je prekrila dvoriste, a od mene ni traga ni glasa. Kroz polusan osjecam komesanje, duboke glasove i hladnocu sto prodire. Potraga za mnom u penom je jeku.
Okupila se rodbina, staro i mlado, zabrinutost, na vrhuncu je. Gdje sam nestao?
Pubi, stoji ispred kucice, nista ne konta, samo veselo repom odmahuje. Nije niti lajat znao toliko je to dobrocudan cuko bio. Za njega je sve to igra bila.

Rodbina u histeriju pada, u Pubiju vide spas:" Pa sta stojis tu, idi ga trazi, vidis da ga nema. Joj psa, ljudi dragi".
I kada drama tacku kljucanja dotice, cetverenoske iz kucice izranjam ja. Na licu mi je sijeno, prasina i zbunjeni pogled dijeteta. Sta se desava?
Scena je lijepa. Jedan pored drugog, Pubi i ja, gledamo ljude oko sebe. Svijet odraslih jos nije bio spreman za nas.

Jednoga juna dosao sam kod bake kao i obicno, a Pubija vise nije bilo. Ne sjecam se vise koja ga je sudbina zadesila, ali, u mom sjecanju ostaje simpaticna epizoda djetinjstva. Bio je crne dlake, rase nepoznate, avlijaner pravi.