Sunday, 21 December 2008

The Good, the Bad, the Snow

Ustajem, prilazim vratima balkonskim, sneno gledam ispred sebe. Snijeg.
Poceo je sinoc da pada i jos prestao nije.
Dobro je sto nije vise tako hladno, lose je sto su ulice zatrpane i ne znam kako cu sutra na posao stici. Oko mene sve bijelo je, idila je zimska, cak i kalendar zidni zivim mi se cini.


Sve me podsjeca na djetinjstvo, na skolske raspuste, na nedjeljna prijepodneva, u kojima moras da radis skolsku zadacu, a mrsko ti je. Vrijeme prolazi sporo, izlezavas se u dnevnoj sobi ispred upaljenog televizora i cekas na jos jednu epizodu "Opstanka" ili na pocetak druge utrke slaloma.
Sve mi se nevinim cini, kada brige jos nisu sastavni dio zivota i kada rucak nedjeljnji samo sto gotov nije.
Sve je tako tiho, nestvarno, blagi drhtaj prozima me. Pomislit cu da mi je zima, ali nije. Mislim da mi je bjelina udarila na oci. Ja to figurativno.


Dosta su mene kise pacificke mezetile, ovu bjelinu propusti necu. Oblacim se toplo, snijeg i dalje pada, izlazim, setnja mi treba.
Hodam sporo, jer drugacije ne mogu. Trotoari su zatrpani, ulice se nevidljivim cine, veje sa svih strana , snijeg me na trenutke zaustavlja. Slikam oko sebe, glupiram se, ponovno u djetinjstvo vracam se. Eh, gdje je sada Mato Lovrak...

4 comments:

Anonymous said...

hej dijete grudvate li se :))) divno je!!! slusaj, stani ispod jele i nek zena zatrese snazno granu, niposto ne bezi ...pa nek ti i za vrat zapadne sneg, hahah a onda dozvoli joj da te saplete i onda da ti lice utrlja u sneg, hahaha pa onda ti nju povuci u sneg i tu sedeci i puzeci se grudvajte, haha, bajno:)))... sankanje, kad su i gace mokre, pa se sva promrzla i izgladnela (i cebe bi pojela koliko sam gladna)vracam u hotelsku sobu, pa skidam one mokre carape(bar 2 para) a sneg ulepljen po debelom dzemperu, kosa rascupana...uhhhh gde su ta vremena
Ovde ni snega nema, evo ja u patikama gacam po trotoaru
Grudvasti pozdrav :))
malena

sretno dijete said...

Ha, dobra si...
Sve sto si navela, proslu nedjelju se i desilo. Evo postavljam neke slike smao za tebe...

Pozdrav
SD

Anonymous said...

ma setila se mojih davnih grudvanja koja su uvek bila vrlo vesela uz cerekanje, haha.
kada mi je dete stasalo za igranje po snegu nismo imali kintu da pazarimo sanke i bas onako deprimirani odemo i kupimo onaj podmetac za guzu, tzv sklisko. Kada smo videli kako uziva u valjanju po snegu i vratolomijama koje bi inace bile vrlo opasne za sanke odmah nas prosla depresija. i evo proslo je vec vise od 5 godina i samo koristimo skliskove(sada imamo 3 kom, za svakog clana), zabava fenomenalna, smeh i cerekanje su neizostavni. Preporucujem :))
Poz Dijete
malena

sretno dijete said...

Vidio sam taj "sklisko" nedavno kad smo otisli u setnju na obliznje brdo. Izgleda dobro,ali, imaju one gume, ogromne, napuhane, brze su i privlacnijim mi se cine.
To je izmisljeno za nas starije koji se jos djecom osjecaju...

Pozdrav
SD