Na danasnji dan...

Pokrenuo sam blog i ozenio se. Blog sam poceo da pisem prije dvije godine, a sto se tice zenidbe, poslije pete godine, prestao sam da brojim. Nekako, lakse mi je.
However, i jedno i drugo ponekad mi idu na ganglije, i jedno i drugo ima scile i haridbe, i jedno i drugo jos uvijek traje...

Danas je kao neki praznik, oni to ovdje zovu Boxing Day. Satro neka velika snizenja, 50% off ono, 60 % off ovo. Mani meni lafine marketinske. Da to sta valja ne bi na rasprodaji bilo. Nego, ja cu da cekam kraj januara, kad oni ne prodaju ovo sto sad kao nude na snizenju, onda ce morati sniziti jos vise. Nema tu puno pameti, cista racunica. Ha ja.
Uzgred receno, ni za Christmas ni za godisnjicu braka nisam dobio nista od polovine moje sto se boljom zove. Jest da sam joj rekao da ne kupuje nista, ali moram joj nabaciti , onako u prolazu, samo da joj savjest uznemirim. To su skrivene cari braka. Sitna podbadanja bez posljedice.
Dodatno. Pojma ona nema kad smo se mi uzeli. Datumi, godisnjice, obiljezavanja, ma nista. A znala mi je stat na nogu, kao nagovorili je. I vrtim film u glavi, sjecam se dobro, ja smotan ko sajla, stojim pred maticarem, a ona me gazi po cipeli lijevoj. Gledam je blijedo, sta je tebi curo draga, mogla si mi prije reci da ti do zenidbe nije. Gotovo je sada, mislis da sam ja voljan, mislis da meni svejedno je.

A blog, sta ja znam, nekad mi dodje da samo pritisnem delete key, nekad mi se pise o svemu, trivijalnosti, sjecanja, slucajna opazanja...Nekad nemam volje nizasta, nekad zelim samo filmski insert da pogledam, muzicki klip da poslusam, sa slucajnim virtualcem komentar i pozdrave da izmjenim.
Ponekad me melanholija obavije, ponekad mislim vise nego sto trebam, ponekad nisam raspolozen, ponekad samo sutim i u tisini sobe odmaram.

Iz kuhinje nesto lijepo mirise, vani snijeg pocinje ponovo da pada...