Volej

Volej iliti na engleskom volley, sportski je izraz, kojim se opisuje udarac u loptu, nogom ili rukom, prije nego sto ona dodirne tlo.
Pored sportskog znacenja, u raznim zivotnim situacijama, volej se koristi kao zargon tj. jezik ulice, za sve sto mozes sutnut s apetitom u svrhu otklanjanja stresa. Nesto kao ventil izduvni.
Danas sam saznao da je volej i kulturoloski fenomen. Ne koriste ga bas svi, a jos manje kontaju znacenje njegovo. Ipak, ovo je sredina visenacionalna. Pazljivo sa ljudima i predmetima ophoditi se treba znati.

Elem, bijase mi tezak dan na poslu. Jedan od onih dana kada sa svih strana neko nesto trazi, sve nekakvi problemi, koji su ustvari minorni, ali ih ja cinim vecim. Tako sam se postavio. Hocu da pomognem svima, a ne znam pomoci sebi. Ovo ja ko humanitrac neki. Mani lafine, na volej se pripremi.
Zadnje vrijeme pribran sam ko gejzir, malo nesto bude, vrela voda nezadovoljstva izlazi iz mene. Sikljam u mlazovima.
Uglavno, zakacim se sa , nazovi radnom kolegicom, prvo verbalno, a zamalo i tjelesno. Backhand je bio u poziciji znanoj.
Poenta je sto se ovdje ljudi ne svadjaju kao kod nas. Mahanje ruku, unosenje u lice, prijetnje, povisen glas, vec koriste intonaciju rijeci tj. odabirom istih ukazuju druge i izbjegavaju svoje greske.
E, posto je engleski moj drugi jezik, ja to ne znam, a i ona probudjena zila na celu, odaje me. Naizgled bezazlena situacija lako prelazi u neugodnu.

Gleda ona mene, ne konta nista, a ja pjenim, trpam rijeci u njedra. Vracam se nazad, kroz hodnik, a tamo, na mom putu srdzbe, mala, kartonska, kutija.
Kad sam ja nju sutnuo, ono, iz zaleta, volejem, iz duse, letjela je kroz prostoriju u luku pravilnom. Ah, ljepote. Tako sam je slatko zakacio.
Okrecu se ljudi, gledaju u mene, a ja smiren ko da sam u hali. Drago mi, osmijeh lice mi prekiva. Kako mi je samo sjela. Mario Kempes, progovaram u sebi. Osjecam da srdzba nestaje.

Suma sumarum. Volej nasih prostora nije samo puki udarac nogom. Ne sutaju ljudi ovdje kutije, konzerve, kante uz haustore, nemarno ostavljenu ambalazu pored puta, mrve na kuhinjskom podu. To je nama svojstven dar. Slobodno sutni nesto ili nekog, ako prilika vec trazi. Pogrijestiti neces nikad.