Capoeira

Capoeira je brazilska borilacka vjestina. Mjesavina plesa, zesceg ritma i gimnastickih pokreta. Nema direktnog kontakta, bazira se na odbrani, izbjegavanju udarca.
E, to sam si ja budalas, u pokusaju da razbijem rutinu i poboljsam kondiciju tijela i uma odredio da ,u narednim mi mjesecima, fizicka aktivnost bude. I ovako je to krenulo.

Odlucim se ja da uzmem par casova. Intro to Capoeira. Pojavim se na casu, klasicno upoznavanje, par ljudi mladji od mene i instruktor. On, misicav, bez grama sala, izvajan ko da je sisao sa pijedestala nekog od muzejskih eksponata iz starogrckog perioda.
Par pitanja slijedi. Jeste li prije uzimali casove? Sta ocekujete od Capoeire? Koji stepen tezine instrukcija zelite?
Sebe predstavlja ukratko. Vodi vec duze vrijeme ovu akademiju, priznata je sirom, kaskader ponekad, u borilackim fimovima, zna biti.


Cas zapocinje. Zagrijavanje, trcanje, rastezanje, istezanje, zatezanje.Vec ja umiram,a ni poceli nismo. Zaboravio sam ja koliko je meni godina, zaboravio sam da sam potpuno van kondicije i da jedino jutarnje trbusnjake ponekad radim. Zaboravio sam da sam se napucao neke Thai hrane prije casa, piletina u kikiriki sosu, zaboravio sam ponjet flasu vode sa sobom, ne pise se meni dobro. Kasno je sad za povlacenje.

Digni ovu nogu, digni onu, lijeva naprijed, desna ruka nazad, sagni se , ustani brzo, udarac, jedan, dva , tri, cetiri. Ah, kad me presjece nesto u grudima. Nemam zraka niotkuda.
A, ljudi dragi mislio sam da umirem. Ali, fakat, napustam ovaj svijet masne hrane i fizicke neaktivnosti i selim se dusom u prostranstva nepoznata. Hoce meni nesto da bude. Vrti mi se ona sala, a Thai hrana i kiselina kikirika sosa na vrhu grla se skuplja. Ako sad ne povratim necu nikad. Nestajem...
Vidi instruktor nije babi dobro, kaze, odmori malo. Jarane, ne trebas mi dva put reci, rado cu te poslusati. Disem na skrge, hvatam zrak koliko mogu. Gotov sam, nema od mene hajra. Moja karijera borilackih vjestina neslavno zavrsena je.

Ali, ne dam se ja tako lako. Kao feniks ptica iz legendi i prica, dolazim sebi, dizem se iz pepela imaginarnog, hocu reci, ustajem sa stolice. Vala, nastavit cu cas, makar me na nosililma u mrtvacnicu direktno odnjeli. Seki is on the road again.

Ne sjecam se kada se je cas zavrsio i kako sam doci do kuce uspio. Samo se sjecam da sutradan nisam mogao naci dio tijela koji me ne boli, da sam se sav upalio, i da sam zeni dobar izvor smijeha bio.
Neka samo ti zezaj, kad se napucam ko Zan-Klod prezimena Van Damme, vidjet ces ti kako cojek buba, hocu reci kondiciju ima.
Necu vala prekinuti, makar upalu misica noznih dobio. Odmoram par dana i nazad na strunjacu. Capoeira, jos zadnju rijec rekao nisam.