Capoeira...II

Moja se borilacka odiseja, pod kodnim imenom-Capoeira, nastavlja. Iako me noge i dalje rasturaju, snagom volje natjerao sam se i odradio treci cas. Prezivio sam.
Nakon sto sam skoro izdahnuo na prvom, a sa drugog izasao pun frustracija i muke da nastavim dalje, za vecerasnju seansu mogu reci da je uspjesna bila i da se osjecam znatno bolje. Naravno, sutrasnje jutro tek treba da svane.

Uglavnom, capoeira se bazira na ritmu, par osnovnih koraka, iz kojih se izvlace sve ostale defanzivne kretnje, sto me dovodi do zakljucka da je capoeira vise predstava, show za gledanje. Vjezba se uz muziku, vecinom udaraljke, timpani razni i naredbe(odbrojavanje) na portugalskom.
Svidja mi se sto upotrebljavas sve dijelove tijela, naravno, zavisi od tvoje fleksibilnosti kako uspjesno mozes da izvodis datu vjezbu. Ja krenem dobro, ubrzo ispadnem iz ritma, zaboravim ravnomjerno disat, iznerviram se, stanem. Arghhh.

Rekoh, tek sam na pocetku, ne mogu jos nista reci kakve su prve impresije. Nemam kondiciju, ocigledno, i kad se zafuram, prvenstveno mislim kako da do daha dodjem. Dinamicno je ljudi dragi, a ni ja godina nemam vise malo. Danas sam radio neki salto na rukama, ako nisam kicmu slomio. Kako se to na nasem kaze, cartwheel. Uglavnom, oslonio se na ruke, desna pa lijeva, odoh negdje u tacku, u glavi mi se zavrtilo, gubim tlo, leti sala, a letim i ja s njom. Pad je neugodan sa treskom.

Dobro, idemo dalje. Meni je najbitinije da sam uspio skontat kada koji instruktor predaje. Ne zelim da budem sa onim kaskaderom Mengeleom, sto me uhvati na prvom casu.
Nemam ja nista protiv njega, stavise, svaka njemu cast, ali jebaji ga starac, nisam ti ja Nadia Comanechi, ohani malo. Kad nisam dusu ispovratio.
Veceras je neki momak drzao cas, dobar je bio, zna da objasni, nabija ritam, ali ne pretjeruje. Tako da cu vjerovatno nastaviti s njim, pa dokle stignem. To be continued...