Nije babi dobro. Imao sam nemirnu noc nedjeljnu, besanu, bol u ledjima bila je nepodnosljiva. Sta je sad ovo?
I prije sam imao problema sa jednim dijelom ledjnih misicia , isao na masaze, ali ovako nesto jos iskusio nisam. Ne mogu da ustanem, kao da me ostrica noza dodiruje vrhom svojim na svaki manji pokret moj. Zar je moja karijera borilackih vjestina vec zavrsena , a da prakticki nije ni zapocela? Pusti se sad borilackih vjestina i pitanja, hiljadu zasto, hiljadu zato, nego pokusaj iz kreveta izaci, na noge stati, obuci se, do kupatila doci, chiropractora nazvati. Jedva sam ja to odradio.
Zovem chiropractora, kucnog prijatelja, gospodjo pomagajte, u boli sam intenzivnoj. Mogu li doci kod vas? Ne mogu ni u auto da udjem, a kamoli da vozim. Zeni sam smijesan, znam, osjecam, mada ona to ne pokazuje. Nedjelja moja mucno zapocinje.
Eto me kod chiropractora. Gledam ja nju ko sveca, spasitelja s neba, cinite sta znate, ovo se izdrzati ne moze. Prelazi ona rukama, napipava misic, okolo njega, pokusava da ga oslobodi napetosti, dodiri su sve cvrsci i cvrsci. Meni oci ko pokvarene neonske sijalice, trepere, ali se jos ugasile nisu. Izdrzat cu sve samo da bol splasne. Nista...
Vadi ona nekakve igle, kaze, ako si za, posto ti je misic prenapet, ne popusta, ovo ce ti mozda pomoci. Ne smijem ja njih niti da gledam, cuj igle, nemoj samo to, ne volim ja da me bodu, akupunktura mi se cini nepoznatom. Ali, sta cu sada, nema mi druge. Bodi...
Joj, Tito dragi sa drvenom nogom, ne do bog nikome. Prvo ti igle stave u tijelo i onda malo procackaju, kao misic da oslobode. Zapravo i ne znam sta se desava, na stomaku sam, oci su mi zatvorene, zubima usne grizem, tortura ziva. Sto vise boli, to bolje je, objasnjenje je njeno. Cetrdeset i pet igala slovima ispisanih, zavrsilo je u ledjima mojim. Jest me izbusila. Noc je zanimljiva bila.
I evo me sada, ponedjeljak je, osjecam se malo bolje, ali daleko od idealnog. Ustao sam iz kreveta bez vece muke, popio sam neke lijekove za ublazivanje misicne napetosti, na posao otisao nisam. Odmaram. Jutarnja kafa , ispred mene je...
2 comments:
Sretno DIjete ismejala sam se a nije za smeh, znam. ali sto spominjes tita sa drvenom nogom, pa oci kao pokvarene neonke...
isijas, jel'? prvo pravilo moras cucnuti a ne savijati ledja, drugo pravilo ce se samo kas'ti :)
kazes 45 igala, qq. obradila te bas - ma pomoglo je, vidis :)
poz malena
Znao sam ja da cete se vi smijati, o zene virtualne i ine. Muska nemoc vam se simpaticnom cini, zar ne?
A Tito sa drvenom nogom iliti bez nje, uzrecica ja nasa, bivsih ( i sadasnjih) stanovnika centralne nam republike, sto volismo ga najvise.
A oci ko pokvarene neonke, e to ti je ono kad tiltaju iliti zmirkaju, mirne biti ne mogu. U mom slucaju od bola...
Danas, idem na jos jednu chiro-seansu. Nadam se da necu vise kroz "igru staklenih perli" trebati proci...
pozdrav Malena
SD
Post a Comment