Jos jedan dan uzimam slobodan. Sinoc bio kod chiroproctera svog, namjestala me bez igala sat vremena, poboljsanje na vidiku bilo je, cak i osmijeh na lice moje, vrati se. Ali, nemoj reci dva puta.
Jutros se budim (lose sam spavao ionako), boli, jedva ustajem. Ledjni misic, sad na desnoj strani, rastura me. Oj, zivote, oj, tragi-komedijo. Pa sta to misici rade u mojim ledjima? Igraju fudbal na male, pa samo stative (rebra) pogadju.
Govoreci o rebrima, tu i lezi epicentar boli moje. Objasnjenje lijecnicko je da pomjeranjem misica dolazi ujedno i do pomjeranja rebara (koja su vec ionako bruised-ne znam kako se kaze na nasem...op.a), sto uzrokuje ostru, oci da ti ispadnu, bol.
Evo nje(bol-kako to gordo zvuci) i na drugoj ledjnoj strani. Masala, dobro mi dosla...
Nista onda. Zovi spasitelja svog, pripremi psihu, igle ti se smijese, boden opet, biti ces. Odoh se natobat lijekovima i ko u nekom partizanskom filmu ,sto se odvija na obali kisnog Pacifika, vapaj u eteru ostavljam. Ako nema glasa od mene u dogledno vrijeme, tu sam, ali mi do zajebancije nije. Uhvatilo me u ledjima...
2 comments:
a da ti odes na injekciju?
malena
Idem veceras na jos jednu chiro-seansu, pa cu vidjeti sta mi je ciniti.
pozdrav
SD
Post a Comment