Joj, jest me gripa safatala. Iznenada, mucki, s ledja, kako samo one znaju, oborila me u potpunosti. Evo, prestao sam i dane brojati, vrijeme za mene ne postoji, nemam pojma koliko me vec drzi. Sve mislim, jos danas, sutra ce nestati. Ali, stvarnost, drugacija je. Ona ne pusta, ne odlazi, jos uvijek vjerni pratilac moj je.
Iscpljen sam, onemocao, oci podbuhle, podocnjaci uvecani, brijao se nisam danima. Vrti mi se u glavi, gorim, znojim se. Uzimam razne sirupe, vitamine, tablete, cajeve. Slabo sta od toga. Sta vise da pokusam , a da do sada pokusao nisam? Da se uhvatim drevne narodne medicine, napucam bijelog luka, smirim cokanjcic rakije, huknem u eter, barem smrad iza mene neka ostane. Ima li kakav drugi lijek? Pomagajte drugovi...
Arghhh. Gripo, pusti me, virusa ti plemenitog. Daj da uzivam u proljecu koje me je napokon obradovalo.
Malo sam i iznenadjen, jer se uistinu nisam nadao. Godinama je nemam, ali kako to biva, kad nesrece sastave onda se samo nizu jedna na drugu. Nakon moje havarije s ledjnim misicima, od kojih se jos nisam oporavio, gripa mi bas nije trebala. Narocito ne sada kako idu praznici (Uskrs je ovdje drzavni praznik), jer imam namjeru da zapucam gorskim putevima, susjedne mi i drage drzave Washington. Nadam se da ce u narednim danima stisak gripe popustiti i da cu planiranim stazama proci...
No comments:
Post a Comment