Lynn Canyon

Na drugoj obali grada sto se veliki Vancouver zove, nalazi se Lynn Canyon park. Nedirnuta priroda Lynn Canyona sastavni je dio sjevernog Vancouvera, a ovaj je opet dio gore spomenutog Vancouera. I to tako ide u krug. Vancouver mog Vancouvera je meni Vancouver. Jao, jesam duhovit. Evo me se grohotom nagradjujem.


Nedjelja zapocinje, ugodan se dan naslucuje. Odluka se donosi brzo, u auto i pravac druga obala okeana.
Zavucen u gustu sumu, park je ugodan za laganu setnju i bijeg od gradske vreve. Na samom ulazi nalazi se parking sa restoranom, a iza njega zapocinje divljina i carstvo medvjeda. Cuje se i planinske rijeke sum. Tu smo znaci. Vala meni preko vode.


A preko vode se ne prelazi uobicajanim putem, vec nekakav viseci most ispred tebe se pojavljuje. Jao, nemoj samo da Indianu Jonesa glumim. Nisam ja bas ljubitelj visecih sprava, daj mi cvrsto tlo pod nogama i ravnotezu u glavi.
Moje zelje nisu uslisane, zelis prirode zov, evo ti je, uzivaj.
Nista, hvatam se za rucke, koracam sporo, pogled prav. Idemo. Hoces ti da gledas kanjone...


To ja samo malo dramatizujem, cirkus, sala, moram nesto reci. Lijepo je biti u prirodi, dan je predivan, iako planina, iznenadjujuce, toplo je. Staza krivuda kroz gustu sumu, ide se gore-dole, penje se i spusta, mada naporno nije. Dosta je ljudi, djece, cuje se graja, svi su zeljni sunca. Pocinjem da se znojim, dobro mi je.


Zaustavljam se pored nekog jezera. Molim vas lijepo, kakva je to planina iliti park a da jezera nema? Ugodjaj bez njega upotpunjen nije. Predah, sjedam, udisem plucima duboko, planinski zrak ostar je. U blizini, pecarosi svoje stapove zabacuju vjesto.
Pocetak je mjeseca maja, dan je nedjelja. Mogao bih ovako do sutra...