Pola-Cijela

Pola-cijela bijase djecja igra sa samoljepljivim slicicama. Za manje bolje upucene, vecinom su to bile slicice fudbalera i timova tadasnje prve lige. Bilo je i drugih, kao sto su: Sandokan, Sisari ili Otpisani, ipak, fudbaleri su bili daleko najpopularniji.

Uglavnom, da bi ispunio album morao si imati kamaru slicica (koje su se mijenjale svake godine u skladu s promjenom timova i igraca). Da bi imao kamaru slicica, morao si nabaviti , vecinom kupiti, sto nije nimalo lako bilo.
Drugim rijecima, mukom dobiveni dzeparac, nevoljno si ostavljao kroz omaleni otvor lokalne trafike, gdje ti je srednjovjecna teta sa natapiranom frizurom, brojala kupljene papirnate kesice sa samoljepljivim fudbalerima.

Poslije si se sklanjao u stranu, da te ne vidi niko, i ritualno otvarao jednu po jednu sa nadom da ces dobiti one koji ti nedostaju u albumu.
Duplikata je bilo dosta i njih si brizljivo skupljao takodjer. Mogao si se mjenjat sa jaranom za one slicice koje ti nedostaju. Ali, to nije bio fazon. Iz razloga navedenog, svijet djece izmislja vitesku igru pole i cijele.

Pola-cijela je bila bazirana na principu pismo-glava, samo sto umjesto kovanice ovo su bile slicice. Pola je kad jedna od slicica padne na nalicje, a druga na zadnju stranu, dok je cijela kad obadvije istovremeno zavrse na prednjoj strani ili ledjima. Jesam li dobro objasnio?
Uglavnom, dok jedan drzi slicicu na vrhovima prstiju u horizontalnom polozaju, drugi istom blago dodiruje. Prije nego se odlucis na zeljeni potez, morao si glasno reci pola ili cijela i zajedno sa protivnikom promatrati slicica let na njihovoj putanji do tla iliti zemlje. Hoce li pasti na pola ili biti cijela?


Vecinom se okupljalo ispred haustora zgrade, iza skole ili na jednom od obliznjih igralista. Pazilo se da igras sa priblizno istom generacijom. Stariji su te mogli zeznut ili jednostavno ukrast slicice znajuci da otpor ne mozes pruziti.
Bilo je i raznih strucnih izraza: nema sa strane, nema ljepare, nema felsavih. Pravila su bila jasna. Sreca je bila promijenjljiva.
Iako su to samo duplikati bili znalo je gutavo biti. Niko ne voli da gubi, a kamoli da se od samoljepljivih slicica zauvijek rastavlja.