Jah vremena i vanago

Sta je sada ovo? Nakon toplotnog udara od prije dvije sedmice, sastavila kisa pacificka, zahladnilo je. Je l' to mome ljetu kraj?

Kakav kraj, pomjeri se s mjesta, mani te mi toga, hocu svoje sunce nazad. Oprastam sto me glava zbog vremenske promjene razara, oprastam sto sam danas pokisao ko crkveni mis mekinjas, oprastam sto mi rucak nije sjeo (to je zato sto sam bio pokisao) oprastam sto sam dobio mizernu povisicu plate, oprastam metereolozima sto ne znaju ni slagat kako treba, oprastam sve samo mi suncane dane vratite!
Hocu sunce, vrelo, umjereno, neprimjetno. Halo, Auguste, cujemo l' se? Kalendarski, jos uvijek, ljeto je.

Danas mi se ne radi nikako. U maniru visprenog emigranta u vremenu radnom, lagano surfam netom, listam stranice brojne i citam najnovije dogodovstine iz bivse mi domovine.
Svasta nesto zanimljivo, a i moram uvijek biti in, da se ne provaljujem dzaba, da ne pomislite kako smo mi u ovim udaljenim zemljama, sto se dijasporama zovu, out of touch i dnevnih zbivanja.

Evo, bas citam, olinjali splitski galeb poznat pod kodnim imenom Moby Dick iliti Dikan, safato mladjahnu putericu tj. glumicu u usponu.
Lijepo je njima, masala, krstari se. Vidi dobre jahte, uvale morske i grudiju obnazenih. Eh, nije lako prema vrhu slave ici.
Ko sto gledam, uskoro ce za medije, markantna glumica zagonetna osmijeha i skupog mobitela, izjaviti da ju je Dikan privukao intelektualno, da izmedju njih , izuzev iskrenog prijateljstva, nema nista i da veceg dicka, hocu reci gospodina, dugo vidjela nije.
I ja sad ne mogu da docekam do sutra sta ce na sve to reci Vlatka, bivsa vedeta spomenutog poduzetnika. Garant nesto kao, degutantno.
Ali, nadimak je samo takav. Zene drage mozete li zamisliti da vaseg covjeka Dikanom zovete? Veselo, zar ne?

Dan je ponedjeljak, pocetak je augusta, kisa ne prestaje. Na danasnji sam dan prije devet godina pusiti prestao. Eto. Jah vremena i vanago...