Ljeto mi se vraca

Nakon dvije sedmice promjenjljivog vremena, sunce se vraca na obalu Pacifika. Prognoza kaze, naredni su dani slicni. August jos zadnju rijec rekao nije, majce kratkih rukava jos uvijek nose se. Ljeto, ponovo, sa nama je.

Malo sam usporio sa fizickim aktivnostima zbog vremena, a i mrsko mi nesto. Lijenost, dosada, rutina, ne bih znao reci. Dodatno, neka me slabost safatala zadnjih dana, tezina u plucima, glavi, hoce na prehladu , tako da se sada ko prebijena vreca bezvoljnosti po sobi vucem. Prilazim balkonskim vratima, otvaram ih sporo, sunceve zrake prodiru kroz odskrinute zastore. To mi treba. Odmah se osjecam bolje.

Izlazim na balkon, toplo je, ne pretjerano vruce. Priguseno se cuje saobracaj u daljini, grad se prostire koliko ti oku drago. Namjestam stolicu, gnijezdim se ko macak sneni. Pogledom prelazim preko cvijeca, blagi se vjetar igra liscem suhim. Zatvaram oci, toplina me miluje po svjeze obijanom licu, mirise ruzmarin u saksiji. Neka ljeta...