Mammoth

Kisni je dan oktobarski. Sve oko mene mracno je, a i ja nisam bas najbolje. Uklapam se savrseno.
Nemam namjeru da se zadrzavam na meteorolosko-mentalnom izvjestaju, zelim nesto vise da kazem o Mammothu.

Trenutno se u gradu Vancouveru odrzava internacionalni festival filmski. Tacnije, sutra se zavrsava, sto ce reci, zadnje su dvije sedmice bile poslastica za ljubitelje ne-holivudskog filmskog izrazaja.
I naravno, ja nisam nasao vremena niti smogao volje da barem predjem pogledom kroz program festivala, a kamoli da odem na jednu od predstava.
Tako to biva, bez obzira gdje zivis, dnevne te obaveze lome, a koncerti/festivali, kulturni zivot, nazovi ga kako hoces, ispred tebe nestaje. I uvijek ce biti nesto sto te sprecava, i uvijek ces se pitati zasto i zato i uvijek ces traziti razloge. Nema opravdanja.
I zato sam sinoc prosao brzo programom filmskim, procitao recenzije od interesa, osluskivao komentare. Zelim da pogledam film, nece festival tako lako pored mene proci. Pozornost mi privuce svedski film, Mammoth.

Idemo. Pred kinom, guzva. Dva nepregledna, duga, paralelna, reda. Jedan je za one sa kupljenim ulaznicama, a drugi je za one bez nje. Pogodite u kojem sam redu ja?
Da ne razvlacim. Jedva sam usao, odnosno ulaznice uspio kupiti. Kino je do posljednjeg mjesta bilo ispunjeno. Dupke puno. Kao u drevno doba filmova Bruce Lee-ja...
Mamooth je drama. Na momente, tezak do bola. Gluma, vrhunska. Jedino mi malo zasmetalo sto je film nekako, amerikaniziran. Ipak, svedska je produkcija, reziser, ocekivao sam malo nordijske originalnosti. Ne znam, mogu to Skandinavci, imaju oni nesto u sebi, zatajenost koja prijeti da eksplodira.
Vala mogao je barem neki komad IKEA namjestaja u scenografiju ubacit, mozda onog Klippana, kauc od jarece koze, ili onaj dzem od jagode, kako nehajno, poluotvoren, stoji na jednoj od polica frizidera nenormalne velicine. Ovo bi ko bilo smijesno.

Mammoth je dobar film. Dizem palac gore, mada ovih dana nisam spreman za drame. Film preporucujem, ako nista onda zbog upecatljive glume glavnih protagonista (odakle samo izvukoh ovu strogu rijec-protagonist), Gael Garcia Barnel & Michaelle Williams.
Dodatno, the soundtrack je mocan (Ladytron & Cat Power), klizi atmosferom filma, upotpunjuje.

Sinoc mi je vecer bila sa sadrzajem. Puno kino, dobro uradjen film, muzika koja ostaje. Jednostavno. Ponekad se pitam :" Zar je tako tesko ugoditi sebi?".
Samo ti kiso padaj...