Pisma vojniku...X

"...nena, kad me je vidjela, nije mogla rijeci progovoriti. Samo je zaplakala. A i meni knedle zacepise dusnik. Sta sam i ja ostavio kod kuce. Dzaba, bio sam previse vezan za njih. A kad sam stao pred dajdju, on onako useceren, rece:" Jebo ti sebe, gdje si bio kad smo supu zidali." Da vidis kakvu su supicu sazidali tamo iza kuce. U njoj je bio sto , i stolice, i tu se moja rodbina, i njihovi blizi prijatelji, opijala. Tetak mi je odma pruzio casicu da nazdravim s njim. Naravno potegao sam malo, ali znas ti mene, da nevolim rakiju. Opet lazem. Najradije bih litar eksirao, ali gdje cu pred njima. Nakupio sam u sebi dosta muke i brige za ova dva mjeseca da mi dva litra ne bi mogla nauditi. Vratio sam se u Karlovac, opet ranjen..."