Petak je trinaesti i sati je skoro tri, lokalno vrijeme. Praznovjere kaze, ovo moze biti nezgodan dan, a ja mrmljam sebi u bradu:" Kad ce vec jednom pola pet".
Raspadam se. Pravo mi je mrsko raditi. Sjecam se serijala filmova, kako smo to mi zvali, strave i uzasa, Friday the 13th. Ali, bas se i ne sjecam da su tako strasni bili. Mozda iz ove perspektive ili vremenske distance, sad mi se cine nevinim, da ne kazem, smijesnim.
Iskreno, nikad nisam niti bio ljubitelj horrora, ali strasne filmove pamtim. Jedan od njih je "The Shining" i legendarna uloga Jack Nicholsona kad iskrivljena lica, sjekirom rastura, komad po komad, vrata kupatila:"...here's Johnny...". E, njega bih mogao pogledat na petak trinaesti. Pogrijesio ne bih.
Mogao bi proci i The Blair Witch Project, niskobuzdetni film, koji me je svojevremeno dobro prodrmao pored malog ekrana. Volim i soundtrack Halloweena, bas je nekako upecatljiv, u pamcenju mom jos uvijek izbrisan nije.
Sve ostalo, rutinski. Jos jedan petak, jos jedna pauza, jos jedan dan sa kalendara nestaje. Kise su stale, zahladnilo je. Okolne planine pod snijeznim su pokrivacem debelim. Oku posmatraca ugodnim se cine. Eto...
No comments:
Post a Comment