Jedinstvo

Da do zabune na pocetku ne bi doslo, Jedinstvo nije isprani socijalisticki poklic iz filmskih zurnala. Nije niti nizerazredni fudbalski klub iz djecjih albuma. Jedinstvo je utociste, azil odrastanja, slatkasto sjecanje jedne generacije. Jedinstvo je kafana.

Smjesteno izmedju srednje muzicke skole i stadiona "2 Oktobar", Jedinstvo je bilo jedna od znanih kafana grada nam Tuzle. Zavuceno u debeli hlad prostrane baste, Jedinstvo je predstavljalo neizbjeznu stanicu srednjoskolaca dzepova plitkih i ljubitelja dobre kapljice.
Jedinstvo je bilo jednostavno uredjeno. Imalo je skromne stolice i stolove, a pepeljare su, naravno, bile limene. Raja je bila raznolika, a proljece i rana jesen, sezone udarne. Pricalo se da Jedinstvo ima najjeftiniju pivu i da za sminku tamo mjesta nema. Dobre vijesti u maloj carsiji prenose se brzo. U vjerodostojnost se nikad ne sumnja. Buntovnom duhu adolescencije ovako saznanje vise nego dovoljno je. Jedinstvo se cinilo kao mjesto izmisljeno za njih. Jedinstvo je imalo smek.
Znalo se je pobjec' sa casa, a u vecini slucajeva, zaglavit' poslije skole. Znalo se sastavit grupa veca, udarati po pivama halapljivo, daviti u smijehu i dimu cigare. Neki su se znali napiti, a neki bogami i olesiti. Neki su se znali pomarisat', a oni hrabriji prici curi, simpatiju izjaviti cak.

Jednom prilikom, meni dragi prijatelj popio je vise nego sto su kapaciteti njegovi bili. Naloko se ko dara, te na noge sam nije mogao stati. Bio je fino dijete, vaspitan, skola mu je isla od ruke, mada, preozbiljan za svoje godine. Sa curama je spretan bio, volio je otici na more i ponekad sevdalinku zapjevat.
Dok je sumrak polako prekrivao grad, a ulicna rasvjeta bacala sjene, zagrljeni, trazili smo sporedne ulice i strahovali da nas neko od roditeljima znanim slucajno ne vidi. Hvatali se mraka iza zatvorskog zida, teturali sporo, skrivali iza drveca ulice Petra Kocica. Sutradan smo prepricavali zgode, zvucali zajebano i zrelo, iako smo samo djeca bili.

Ne znam sta sa Jedinstvom desilo dalje. Godine su prosle i ostaje mi samo sjecanje. Da li se nalazi jos uvijek tamo ili je neki drugi ugostiteljski objekat zauzeo mjesto njegovo. Ponekad, kad pacificke kise prekriju moj grad i neka tezina u meni je, misli me vrate u bastu Jedinstva, na druzenje i jeftino pivo.