The articles

Artikli, gramaticki receno, su oni clanovi, odredjeni i neodredjeni, one male rijeci sto se priljepe uz imenicu (the, a, an), i sto meni moje zivce mezete od kako znam za sebe i engleski jezik.
Moj mozak nikako da uprati ima li neko pravilo (garant ima, ali ko ce to pratit kad pises) ili jednostavno moras osjetiti zvucnost rijeci da bi i osjetio pravilnu upotrebu clana.
Drugim rijecima, sto vise mislim o njima kad pisem jos vise grijesim. A trebao bi da ne mislim nikako na clanove i samo pustiti misli da same lete. Ali...avaj.
Tamo gdje treba the, stavim a, tamo gdje ne treba nista stavim the, tamo gdje treba a stavim the, tamo gdje mislim da je an, kaze, preskoci. Pobudalit !
Ne dozovljavaju mi da se izrazim onako kao zelim, sprecavaju mi kreativnost spisateljsku, frustriraju me do bola, obeshrabruju me. I 'ajd ti sad pisi na engleskom.

Pisem ja i na engleskom, onako, za sebe, kratke price. Bolje mi je da kazem, pokusavam da pisem, jer svaki put kad mi native-speaker ukaze koliko imam gresaka glede nepravilne upotrebe clanova, hoce nesto da mi bude.
Ubice mojih misli! Eto, sto ste. Djubrad jedna ko vas stavi u gramatiku englesku, samo mi zivot spisateljski zagorcavate. Mogao sam do sad knjigu kakvu lijepu napisat, mogao sam zaciniti blog engleskim rijecima kroz originalnost bosanskog izrazaja. Mogao sam, ali ne mogu. Deprimirate me.
A vas, naravno, kao da je i briga za mene, jelde? Vazno vam je samo gdje da pravilno stavim a, a gdje the, jebala vas gramatika clankovita.
Bas sam im se lijepo nagovorio. Et'...