Nedjeljno se jutro vuce sporo. Vani je oblacno i skori nagovjestaj sunca ne nazire se. Aroma kafe ispred mene siri se, funky ritam Dina Dvornika sa laptopa dopire. Televizor je upaljen bez svrhe, jos jednu utakmicu fudbalsku propustio sam i krivo mi nije.
Govoreci o fudbalu, kao sto vecina zna, svjetsko je prventsvo u punom mahu. I kao trebao bi zakovan ispred tv-e biti i pratiti pomno sve te nacionalne timove u gladijatorskoj zelji za pobjedom i svjetskom slavom. Trebao bi, fudbalsko je ludilo dio mene od rana djetinjstva, kad sam napamet ucio sve one fudbalere cudnih frizura sa samolepljivih slicica i bezuspjesno pokusavao ispuniti albume. Medjutim, vremenske zone, nemilosrdne su. Gledam onoliko koliko mogu, za sve ostalo postoji youtube.
A kad sam vec kod njega, elektronskog prozora u svijet slika i tona sto ti dusi godi, trenutno sam u fazi gledanja serija, dokumentarnih, igranih , dalekih i ovih najnovijih. Malo sam kombinovao dokumente filmske Vrdoljaka i Zafranovica, desno i lijevo, da bih naletio na igranu seriju "Sva ta Ravnica". Pun pogodak.
Radnja je smjestena u Banatu, izmedju dva svjetska rata, spletke i intrige aristokratske obitelji u propadanju. Kadrovi ravnice i atara sirokih, dominiraju. Nema psovki, gluma je teatralna. Svidja mi se.
I sad se je pravo zakuhalo. Ostalo mi par epizoda do kraja i evo me na kaucu, sklupcan, pretvoren u pacifickog Hercules Poirot-a. Sta ce dalje biti?
No comments:
Post a Comment