Tri kafe

Vrijeme je sranje. Juni je mjesec pri kraju, kisa i oblaci sastavili do zemlje. Oblacim kosulju dugih rukava, plakar sa toplijom garderobom, jos uvijek, sirom je otvoren. I ovo bi trebalo ljetom da se zove? Hajde sada budi dobre volje. Laughable. Kratak uvod, lament, uprosceni rezime jutra nedjeljnog i sedmice iza mene. Tmurno...

Ustajem rano. Palim tv-e, svjetsko je prvenstvo , utakmica vjecnih fudbalskih rivala, uskoro ce. Sedam je ujutro, prva kafa, intoniranje himni, karnevalska atmosfera na tribinama stadiona, veselo je. Njemacka i Engleska, susrecu se.
Lopta je krenula sa centra. Njemci dominiraju, vode, Englezi se bude, sudija grijesi, gol se ne priznaje. Nevjerica se siri oznojenim licima, ubrzo stize i poluvrijeme. Nastavak slijedi, lopta se ponovo okrece, ritam je brz, slama Engleze. Utakmica je zavrsena, Njemacka ide dalje.

Druga kafa. Breaking news. Sastanak najrazvijenijih zemalja svijeta, u toku je. Globalisticka seansa koja kosta, mjere sigurnosti nevidjene. Uznemirena lica reportera, komesanje, nasilni protesti na ulicama Toronta. Molotovljevi kokteli, izlozi na udaru mase, uhapsenih tonu. Sto bi rekli novinari strucno, riots, anarhija iliti bezvlasce. Neizgleda mi bas kao Kanada, ipak, desava se.

Zena se budi. Kosa rascupana, pozdrav i blagi pogled zadovoljstva prema meni, upucen je. Zagrljaj slijedi, poljubac cak, sporim koracima u kupatilo na tusiranje, nestaje.
Cuje se tusa mlaz i pomjeranje sitnica kozmetickih. Ustajem sa kauca, odlazim u kuhinju, aparat za kafu, ponovo, ukljucen je. Treca...