Acupressure

Bio vasar, veliki, godisnji, oni ga zovu, exibition, a meni je svejedno. A na vasaru jedan ciko, porijekla kineskog ili mongolskog, imao je stand skroman, a ime mu je bilo Majk.
E, taj ciko ima cudnu moc iliti sposobnost da ti samo pogleda u uho i na osnovu tacaka u njemu odredi sta te muci odnosno koji dio tijela ti ne funkcionise bas kako treba.
Kako on to radi? Pa lijepo, uzme pincetu tanku, s njom zgrabi mustard seed (male bobice velicine bibera) i s njima pronalazi odnosno pritisce tacke u uhu za koje smatra da nisu u redu. To se zove acupressure. Sto ce reci on samo pritisce, ali ne bode, bez obzira, zna da zaboli pravo.
Uglavnom, radoznao sam bio i, naravno, otisao do njega, sjeo na malenu stolicu i okrenu uho desno. Nisam mu rekao nista vec sam ostavio njemu da me pregleda odnosno donosi zakljucke sta mi fali ili ne. Seansa zapocinje.

Prvo sto mi je rekao je da imam problema sa ledjima i to velikih. Da su upaljena i da se vidi ocigledno. Pretpostavlja da sam veliku povredu imao i pita me otvoreno: "Kako se osjecam sada?"
Koliko znam nemam problema s ledjima. Krecem se, saginjem se normalno, vecim se naporima ne izlazem. "Ne, ne, ledja ti nisu u redu. Sve se vidi jasno", ponavlja mi tiho.
Hajd sad ti budi pametan. Ne mogu se sjetiti da li sam ikad imao problema s ledjima, kad , odjednom, sjecanje me budi u razmisljanju. Jesam, imao sam.
Sinulo je meni da sam prije skoro godinu i vise dozivio nezgodu, trenirao Capoeiru, bacao se ko pubertetlija po strunjaci, glumio Brus Lija, osjecao se pun energije i, naposljetku, uhelacio ledja odnosno diskove ledjne. Tu smo znaci...

I dalje on gleda. "Imas li glavobolje? Da li si imao frakturu nekada? Vidim udubljenja".
De ba starac, nemoj me plasit. Super mi je glava, jest' da me nekad zasteka, garant previse mislim, mozda i ovo vrijeme utice da ponekad osjetim tupu bol, garant je ono ali, vecih problema nisam imao. Ili jesam?
Opet meni prisjecanja dolaze. Kao dijete udario me auto, saobracajna nesreca. Glava mi bila povrijedjena dobro, poveci oziljak i dalje je krasi.
Care, nemoj mi vise stiskat uho, vjerujem ti sve. Hvala do neba, evo ti $20, bujrum, budes li nastavio, ne znam hocu li bez ijednog organa ostati. Hvala, vjerujem ti, svega mi, malo si me i uplasio, odoh dok jos mogu. Ziv ti meni bio i dogodine opet te na vasaru pronasao.

Razumijem da ima acupressure, mjesavina akupunkture i pritiska rucnog, razumijem da postoje ljudi koji dodirom mogu pronaci tacke u uhu, znam da postoji tradicionalna kineska medicina, ali ne kontam kako on to sve vidi? Ipak, uho je to, malo, nije fudbalsko igraliste, pa da su organi poredani po redu i oku vidljivi. Uh, pocela me medju sinusima stekat. Previse analiziram i drugima se divim. Nije ni cudo da me glavusa, ponekad, zaboljeti zna.