On the road...II

Ubrzo, gustu, crnogoricnu sumu zamjenjuje polupustinjski pejzaz, ogoljela brda i nisko raslinje. Elegantne vjetrenjace, razbacane po padinama , upotpunjuju ovaj, na prvi pogled, pusti kraj. Spustam se u pravcu kanjona rijeke Columbie, vracam na glavni put, sumrak polako pocinje da pada. Iza sebe ostavljam rasirene elipse vjetrenjaca i prostrane sume Washingtona.

Priblizavam se odredistu, drzava Oregon, grad Portland, stan prijatelja nasih. Obostrano radovanje, osmijesi su siroki. Plan je da naredna dva dana provedemo na sjevernoj obali Oregona. Kratke pripreme i dogovori, vecernja toaleta, umor nas savladava, pocinak slijedi.
Popodne je, krecemo. Izlazimo iz grada, pripeklo sa svih strana. Guzva na autoputu, nervoza je blaga. Uskoro skrecemo sa glavnog puta, vijugamo kroz hladovinu sume, nastavak putovanja ,ugodnim se cini. Nakon dva sata voznje od Portlanda, prostrana kuca, sa pogledom sto ostaje u sjecanju, ceka na nas. Oceanside.


Dan je ugodan, topao, ne previse vruc, pravi ljetni. Mocni okean oplakuje pjescanu obalu, donosi svjezinu, sve je zivo, ljudi su veseli. Valovi su blagi, obala Oregona, pitomom se cini.
Moji se prijatelji ne mogu nacuditi kako je dan lijep, a ja se cudim njima sto se oni imaju toliko cuditi. Pa ljeto je, naravno, da ce dan lijep biti. Zar ne? Odgovor na pitanje moje sutra ce se samo ukazati. Noc pocinje da pada.


Jutra na obali su uvijek slicna. Gusta magla, a vidljivost slaba. Rosa na drvecu i travi, tisina sto prija. Nazire se sunce, vidim ga, dan ce biti opet lijep. Kako se to ono strucno kaze, razvedravanje uskoro nastupa, seretski zakljucujem. U daljini se cuje huk okeana, osjecam, temperatura je pala znatno.
Podne je proslo davno. Magla je gusca, a temperatura jos niza. Ovo bi trebao biti nastavak dana od jucer, pitam se u sebi. Ne smeta mi, oblacim majcu dugih rukava, silazim niz put. Gledam tmurne oblake nad gradicem i uznemiren okean sive boje. Obala Oregona, nepredvidljiva je.